Sport je najljepši, a ujedno i najkorisniji, u onim trenucima kada djecu nauči kako se podići nakon pada. Upravo su tu, možda i najvažniju životnu lekciju, proteklog vikenda demonstrirali početnici ONK Metkovića na tradicionalnom Alpas Cupu u turopoljskom Kurilovcu. Osvojivši prvo mjesto u utješnom dijelu turnira, ovi su dječaci u svoj grad donijeli zlatnu medalju, ali i nešto mnogo vrijednije – potvrdu da se uporan rad, zajedništvo i zdrav sportski duh uvijek isplate.
Put do najviše stepenice pobjedničkog postolja nije bio lišen iskušenja. Nakon vrlo dobrog izdanja u grupnoj fazi, mlade je Metkovce od glavnog ždrijeba odvojio tek nesretan poraz nakon izvođenja jedanaesteraca od zagrebačkog NK Maksimir. U dobi kada se sportski neuspjesi doživljavaju izrazito emotivno, ekipa ONK Metkovića pokazala je zavidan karakter. Preusmjereni u „utješni dio“ turnira, odlučili su da u njemu neće tražiti alibije, već isključivo priliku za dokazivanje.
Pobjednički niz otvoren je dramatičnim, ali psihološki ključnim prolaskom protiv slovenske NK Krke (1:1, nakon jedanaesteraca 4:2). Ta je pobjeda skinula pritisak s dječjih leđa, nakon čega su, potpuno rasterećeni i puni samopouzdanja, nadigrali krapinski NK Zagorec s uvjerljivih 3:0, a potom u polufinalu i zagrebačko Trnje rezultatom 3:1. Veliko finale donijelo je susret protiv vršnjaka iz HNK Vukovar 1991, u kojem su mladi igrači ONK-a odigrali zrelo i slavili s čistih 2:0, napravivši tako i rezultatski iskorak u odnosu na prošlogodišnje srebro.
Da uspjeh kolektiva uvijek iznjedri i istaknute pojedince, potvrdio je Mihael Volarević, koji je svojim odličnim predstavama zasluženo izabran u najbolju šestorku čitavog turnira.
Ipak, gledajući širu sliku, ovaj rezultat sa sobom nosi dvije predivne poruke koje nadilaze golu sportsku statistiku. Prva je ona o klupskoj solidarnosti: doprinos koji su ovom uspjehu dali ustupljeni igrači, Luka Veraja iz redova sportskih rivala NK Neretva te Ante Prtenjača iz NK Polača, služi kao podsjetnik da sport u manjim sredinama treba spajati i graditi mostove, a ne stvarati podjele. Druga poruka pripada roditeljima. Njihovo glasno, ali dostojanstveno navijanje s tribina stvorilo je ambijent u kojem se djeca osjećaju sigurno i podržano. Kada roditelj postane istinski partner treneru, a svom djetetu vjetar u leđa, sportska priča dobiva svoj puni smisao.
Iskrene čestitke dječacima i stručnom stožeru. Oni su u Metković donijeli sjajno odličje, ali su nas i podsjetili na ono najvažnije – da dolina Neretve i dalje odgaja talentiranu, pristojnu i borbenu djecu na koju naša zajednica može i mora biti ponosna.
Nino Erceg
