
Sredina srpnja u našoj dolini tradicionalno donosi onaj poznati, pojačani puls. To je doba godine kada se u zraku pomiješaju miris rijeke, ljetna jara i ono tiho, svečarsko uzbuđenje uoči blagdana Gospe Karmelske. U tom duhu, ove je subote uspješno održan 22. Lađarski kup Župe Bagalovići, manifestacija koja je i ove godine okupila brojne mještane, goste i zaljubljenike u neretvansku baštinu.
Nakon iznimno uzbudljive i zahtjevne utrke, pobjedu je odnijela ekipa Crnoga Puta, pokazavši zavidnu izdržljivost, tehniku i taktičku zrelost na vodi. Srebro je pripalo iskusnoj ekipi Gusara iz Komina, dok su kao treći kroz cilj ponosno doveslali momci u prepoznatljivim crvenim dresovima – Udruga lađara Sv. Ilija Metković.
Kada neka sportska manifestacija doživi svoje dvadeset i drugo izdanje, ona prirodno prestaje biti samo „događaj u kalendaru“ i postaje dio kolektivne memorije. Ovaj kup, u organizaciji Općine Kula Norinska i Udruge veterana Domovinskog rata 1991 Krvavac, već više od dva desetljeća dokazuje da neretvanska lađa nije tek drveni eksponat za razgledavanje. Ona ostaje živa poveznica između onoga što su radili naši stari i ovoga što mi jesmo danas. Sinergija lokalne samouprave – čija je najzdravija uloga upravo ta da bude nenametljivi servis koji građanima stvara okvir za susret i dobrobit – te braniteljskih udruga, šalje lijepu poruku o kontinuitetu skrbi za vlastiti prostor i ljude.
Ruta duga oko 15 kilometara – sa startom u Krvavcu, zahtjevnim okretom u Metkoviću i povratkom na ciljnu ravninu – tražila je od lađara maksimalnu fizičku spremu, ali još više ono staro, istinsko lađarsko srce. U vremenu koje nas sa svim svojim ekranima i užurbanošću sve više gura u individualizam, promatrati ove ekipe kako u istom ritmu dišu, trpe i lome rječnu struju, snažan je podsjetnik na temeljnu zakonitost svakog zdravog društva. Bez potpune sinkronizacije i povjerenja u onoga do sebe, jednostavno nema ni pomaka naprijed.
Lađarski kup u Bagalovićima, međutim, nikada nije završavao samo prolaskom kroz cilj. Pravi smisao ovakvih okupljanja događa se u onom trenutku kada se vesla odlože na obalu, a umor na licima natjecatelja zamijeni iskreni stisak ruke i sportsko poštovanje. Za taj, društveno jednako važan dio večeri, pobrinuli su se Matko i Brane, stvorivši odličnu atmosferu i nezaboravno druženje koje je potrajalo duboko u noć.
Nino Erceg








