Jučerašnji dan ostat će zlatnim slovima upisan u sportsku povijest našega grada, ali i cijele doline Neretve. Na 29. Maratonu lađa, Metković je po prvi put doživio onaj najljepši scenarij – na pobjedničkom postolju našle su se čak dvije metkovske ekipe. Udruga lađara Crni put podijelila je veličanstveno prvo mjesto s Gusarima iz Komina, dok je Udruga lađara sv. Ilija Metković svojim lavovskim zaveslajima prvi put u povijesti izborila broncu i mjesto među besmrtnima.
Nakon pet dugih godina čekanja, Veliki štit kneza Domagoja konačno ostaje tu, na našim obalama, u dolini iz koje je ova jedinstvena priča o trudu, znoju i žuljevima i potekla.
U trenucima slavlja, dok su se emocije još uvijek slijevale na neretvansku obalu, razgovarali smo s ljudima koji su postali pravi sinonimi za ove dvije ekipe – Milom Sentom iz UL Crni put i Zdravkom Kuranom iz UL sv. Ilija Metković. Obojica nisu krila ponos, ali ni duboku, iskrenu zahvalnost.
Obećanja koja su ispisala povijest
Uoči samog Maratona, očekivanja su bila ogromna, a pritisak znatan. Iz Crnog puta su hrabro najavili pohod na zlato, dok je Sv. Ilija jasno zacrtao cilj – penjanje na postolje. Njihove riječi nisu bile prazna obećanja, već odraz krvavog rada.
„Presretni smo,“ gotovo uglas ističu Senta i Kuran. Iza ovog uspjeha ne stoje samo stotine preveslanih kilometara, već i nevjerojatna žrtva. Obojica su, s puno emocija, prvu i najveću zahvalu uputili svim veslačima, ali prije svega njihovim obiteljima. Biti lađar znači mjesecima izbivati iz kuće, usklađivati posao, treninge i privatni život, stoga je podrška supruga, djece i roditelja onaj tihi, nevidljivi vjetar u leđa bez kojeg bi ovakvi pothvati bili nemogući.
Zahvalnost nisu propustili iskazati ni sponzorima koji su prepoznali vrijednost ulaganja u lokalni sport, ali najveći naklon otišao je – publici. Naši sugrađani su svojim navijanjem, bakljadama i bodrenjem uzduž cijele rute bili onaj presudni motiv koji je momcima davao snagu kada su ruke postajale najteže.
Statistika koja potvrđuje dominaciju
Kada se osvrnemo na cjelokupnu sezonu, ovaj rezultat Metkovaca nimalo ne čudi. Bila je ovo godina u kojoj se marljivo gradila forma za veliki finale.
Zlatni momci s Crnog puta okrunili su fantastičnu natjecateljsku godinu u kojoj su jednostavno dominirali. Podsjetimo, na brzinskim utrkama uoči Maratona zauzeli su suvereno prvo mjesto s impresivnim vremenom od 1:23.926. Njihova nepobjedivost osjetila se i tijekom srpnja, kada su trijumfirali na domaćem Lađarskom kupu Sv. Ilija, a potom odnijeli pobjedu i na Kupu kneza Domagoja u Vidu. Dijeljenje prvog mjesta s odličnim Kominjanima samo je kruna ove savršene lađarske priče.
S druge strane, momci iz UL sv. Ilija Metković pokazali su izniman karakter i stabilnost. Njihova sezona bila je prožeta čvrstim rezultatima – od solidnog sedmog mjesta na brzinskim utrkama, preko četvrtog mjesta na Kupu Sv. Ilije, do trećeg mjesta u Vidu. Ta uzlazna putanja tempirana je savršeno za najvažniji dan. Njihova prva medalja na Maratonu lađa nagrada je za dugogodišnji kontinuitet, odricanje i vjeru u vlastite mogućnosti.
Ovaj Maraton lađa nije bio samo sportsko natjecanje. Bio je to praznik neretvanskog zajedništva, slavlje tradicije i klasičnih vrijednosti u kojima se rad, poštenje i ljubav prema svom kraju uvijek na kraju isplate. Metković danas ima puno pravo biti ponosan na svoje sinove, jer su nam pokazali kako se srcem brani boje svoga grada.
Nino Erceg
