Naš Metkovac Marin Jelinić odlično se uklopio u Rukometnu reprezentaciju RH na EP u Mađarskoj. Još jednom se pokazalo da se bez Metkovaca ne može te je uz Ivana Čupića,. Zvonimira Srnu i Matu Šunjića dao veliki doprinos. Predstavnik je mlađe generacije i uz Lučina se pokazao najveće ugodno iznenađenje EP-a. Postavili smo mu nekoliko pitanja.
Koji su vaši prvi dojmovi s EP u Mađarskoj?
Preko 30 igrača je prošlo kroz cijelo prvenstvo- to vam sve govori kakvo je bilo. Korona je ušla u našu ekipu dan prije i provlačila se čitavim prvenstvom. Testiranja smo imali dva puta dnevno. Više su se iščekivali rezultati testova nego sama utakmica. Sa psihološkog stajlišta ovo je bilo jako teško prvenstvo. Da se razumijemo, Hrvatska uvijek treba ciljati na medalju, ali situacija je bila takva da se ekipa jednostavno nije stigla uigrati jer su svaki dan dolazili novi igrači. Posebno je bolan bio taj poraz od Crne Gore gdje nismo smijeli izgubiti, ali na kraju evo osmo mjesto.
Poznati smo kao zemlja sa skoro 4 milijuna izbornika. Sigurni smo da bih vas svih 4 milijuna pozvali na sljedeće svjetsko prvenstvo. Tko je tome najviše pridonio ?
Pa teško je o tome govoriti, izbornik je taj koji odlučuje koga će pozvati. Svaku odluku treba prihvatiti, a ako si pozvan moraš se boriti i dati svoj zadnji atom snage za reprezentaciju.Puno je trenera prošlo kroz moju karijeru, ne bih htio nikoga posebno izdvajati da ne bih nekoga zaboravio, ali su svi pridonijeli nečemu. Ja ću uvijek biti zahvalan svom matičnom klubu Metkoviću, gdje sam napravio svoje prve rukometne korake. Također i Rukometnom klubu Kaštela u kojem sam po prvi put zaigrao Premijer ligu i proveo dvije predivne godine.
Nakon toga evo pet nezaboravnih godina u Rukometnom klubu Nexe s kojim sam posebno povezan.
Svi ti klubovi su puno napravili da moja karijera izađe na pravi put.
Velika je čast nositi dres reprezentacije RH. Koliko će to utjecati na vašu buduću profesionalnu karijeru?
Zaista je jako velika čast. Još se nisu slegli dojmovi, ali to je nešto neopisivo. Znate, kad cijeli život trenirate, kad kao dijete pratite tu našu reprezentaciju kako igra, bori se, osvaja medalje uz vjerne navijače na tribinama… I onda preko noći ostvarite svoj san i obučete taj hrvatski dres, za koji ste praktički čitav život trenirali. Klub je jedna stvar, ali reprezentacija je nešto sasvim drugo. Ljubav, ponos i zajedništvo svih nas Hrvata. Kada počne svirati himna, kroz vas prođu trnci. Upravo taj osjećaj ne može priuštiti ni najbolji klub na svijetu.
Reprezentacija ti uvijek puno daje i smatram da svojom borbom i žrtvom treba u puno većoj mjeri vratiti.
Sigurno da će reprezentacija puno utjecati na moju budućnost. Svi vrhunski klubovi traže reprezentativce za svoje redove, jer ako si dio iste, sigurno vrijediš.
Ja sam potpisao ugovor s bjeloruskim Meskhovom Brest na dvije godine. Bila mi je velika želja otići u klub koji igra u ligi prvaka pa se nadam da moja karijera trenutno ide dobrim smjerom.
Nino Erceg
