16.10.2025

Impressum

Kontakt

Pratite nas na društvenim mrežama

Dino Dominiković – Dina: Ljubav prema automobilima traje od malih nogu, a autotrkama se bavim zbog zadovoljstva

06:15, 16. srpnja 2024.

06:15, 16. srpnja 2024

Dino Dominiković Dina je osoba o kojoj smo već pisali kad se voze Hill climbe utrke i shvatili smo da je vrijeme da ga malo ozbiljnije upitamo pitanja koja zanimaju nas, a vjerujemo i naše čitatelje. Odlučili smo se naći i malo proćakulati te doznati više informacija o sportu u kojem se natječe, o odricanjima, o financijskom dijelu i o samom vozilu.

Za početak Dina, kad si uopće krenuo s utrkama i kako je to izgledalo?

Rekao bih cijeli život, jer cijeli život su neke trke – što nožne, što na kotačima. Velika ljubav prema automobilima traje od malih nogu, pa su tako neke stvari krenule sa 14 godina na Prišnici, na velikom parkingu. Puno tog se naravno i izmijenilo kroz odrastanje, no svega je bilo. Bilo je prije puno jeftinije i drugačije u autosportu, promijenili su se i pravilnici i klase i sve živo. Prvi projekt koji nije zaživio nikad je bio kad sam prodao cestovnu Alfu Romeo 33 i kupio Peugeota 205 Gutman Rally za trke. Nakon spleta životnih okolnosti, počeo sam s kumom Tihomirom Pažinom sastavljati njegov trkaći auto i raditi oko toga pa smo već 2008.-2009. krenuli surađivati, on u vozilu, ja u boxu. Onda sam negdje 2017. malo počeo i ja voziti slalom, više manje sa serijskim automobilom, a onda je kako se kae vrag odnio šalu. Planiralo se sastavljanje svog automobila, skupljali su se po garažama dijelovi za napraviti ga i tako u nedogled. 2019. sam odlučio kupiti vozilo, uzeo sam Peugeota 106 i tad je krenulo malo ozbiljnije. No kako bi rekli, i to nije sve. Već sami počeci s tim vozilom nisu obećavali, dosta je bilo kvarova i problema, jednostavno trebaš i pamtiti staze, gje kočiti, gdje jače ući u zavoj. I tad sam odlučio da je vrijeme za sastaviti svoje vozilo koje danas vozim.

Dino Dominiković Dina je osoba o kojoj smo već pisali kad se voze Hill climbe utrke i shvatili smo da je vrijeme da ga malo ozbiljnije upitamo pitanja koja zanimaju nas, a vjerujemo i naše čitatelje. Odlučili smo se naći i malo proćakulati te doznati više informacija o sportu u kojem se natječe, o odricanjima, o financijskom dijelu i o samom vozilu.

 

Za početak Dina, kad si uopće krenuo s utrkama i kako je to izgledalo?

Rekao bih cijeli život, jer cijeli život su neke trke – što nožne, što na kotačima. Velika ljubav prema automobilima traje od malih nogu, pa su tako neke stvari krenule sa 14 godina na Prišnici, na velikom parkingu. Puno tog se naravno i izmijenilo kroz odrastanje, no svega je bilo. Bilo je prije puno jeftinije i drugačije u autosportu, promijenili su se i pravilnici i klase i sve živo. Prvi projekt koji nije zaživio nikad je bio kad sam prodao cestovnu Alfu Romeo 33 i kupio Peugeota 205 Gutman Rally za trke. Nakon spleta životnih okolnosti, počeo sam s kumom Tihomirom Pažinom sastavljati njegov trkaći auto i raditi oko toga pa smo već 2008.-2009. krenuli surađivati, on u vozilu, ja u boxu. Onda sam negdje 2017. malo počeo i ja voziti slalom, više manje sa serijskim automobilom, a onda je kako se kae vrag odnio šalu. Planiralo se sastavljanje svog automobila, skupljali su se po garažama dijelovi za napraviti ga i tako u nedogled. 2019. sam odlučio kupiti vozilo, uzeo sam Peugeota 106 i tad je krenulo malo ozbiljnije. No kako bi rekli, i to nije sve. Već sami počeci s tim vozilom nisu obećavali, dosta je bilo kvarova i problema, jednostavno trebaš i pamtiti staze, gje kočiti, gdje jače ući u zavoj. I tad sam odlučio da je vrijeme za sastaviti svoje vozilo koje danas vozim.

Koliko vremena gubiš na pripremu vozila i same utrke?

Pripreme traju od zadnje trke u listopadu do početka sezone u travnju. To kažem ako nemamo problema tijekom trkaće sezone. Puno vremena i odricanja zahtjeva ovaj sport od kojeg nemaš nikakvu korist osim zadovoljstva.

Ok, koliko novca izgubiš na to ukoliko nije tajna?

Novac je uopće suludo i spominjati jer ga praktički samo gubiš. Imaš kapital, taj auto koji na kraju krajeva nikad nećeš isplatiti, ali ti je uvijek u garaži 10ak tisuća eura – ovisno o samom autu.

Ispašta li obitelj zbog tog? Vjerujemo da su ti oni najveća podrška.

Pa uvijek gledamo spojiti ugodno s korisnim. Npr. utrke Kotor ili Skradin, tu idemo zajedno i tu se oni mogu opustiti. Najveći problem je vrijeme dok se priprema vozilo, jer ujutro sam na poslu, popodne u garaži i pripremam vozilo i tako 2 mjeseca ne staješ.

Nekoć si vozio za AMK Team Racing, sad nastupaš za Pelješac Racing. Kako je došlo do te suradnje?

Pa jednostavno mislim da auto utrke i motori ne idu skupa. Poseban klub treba biti samo automobilistički. Ovako svak vuče svoj kraj i to ne vodi nigdje. Rastali smo se u miru AMK Team Racing i ja i to su naravno moji prijatelji. Prešao sam u Pelješac Racing što kao da je naš, a i ljudi ozbiljno shvaćaju tu disciplinu kao osobnu za klub.

Koje su modifikacije na Yugi, čini se da je tu najmanje pravog Yuga?

Ah taj Yugo. Praktički je samo karoserija Yugina, sve ostalo je modificirano i napravljeno prema potrebama discipline i samog pravilnika, kao i homologacije. Motor je iz Fiata Bravo 1.6 16V koji ima 107 konjskih snaga kao serijski model. Glava tog motora je ispolirana, stavljena je druga ispušna grana i ITB usisi. Elektronika je VEMS, mapiran je na 145 konjskih snaga. Mjenjač je obični od Yuga, trenutno 13/53 i prijenos 4 brzine. Bez špere. Roll bar je po homologaciji i cijelo vozilo je povareno. Ovjes je na uniballe. Trkaći amortizeri, diskovi i naprijed i natrag i još puno toga.

Za kraj, s obzirom da je u pitanju skup sport tko su ti financijska podrška i sponzori?

Financije jesu najveći problem. Svake godine su tu Cargotrans i Davor Jonica, Dalmata Jurashop, Auto Agent, kolege s posla koje su uvijek tu.

Izvor: Ploče Online