U trenutcima kada zajednicu pogode teške i nepredvidive okolnosti, prava se vrijednost društva ogleda u njegovoj sposobnosti da zastane, pokaže suosjećanje i pronađe oslonac u onome što nas trajno povezuje. Upravo je u takvom, duboko emotivnom i dostojanstvenom ozračju, u galeriji Gradskoga kulturnog središta (GKS) u Metkoviću održana manifestacija Rijekom neretvanskih riječi.
Umjesto planiranoga glazbeno-zabavnog programa, organizatori su pokazali iznimnu ljudskost i empatiju, prilagodivši susret u skromno i tiho okupljanje. Razumijevanje trenutka i poštovanje prema tuzi koja je obavila naš kraj jasno pokazuju kako se istinska kultura ne ogleda samo u slavlju, već i u solidarnosti. Događaj je održan uz podršku lokalne uprave i nacionalnih institucija – sufinanciran je sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, Dubrovačko-neretvanske županije, Grada Metkovića te HEP-a. Upravo ovakvi događaji potvrđuju važnost sinergije u upravljanju na dobrobit građana, osiguravajući da naš kulturni identitet ostane zaštićen i prenesen na nove generacije.
Predstavljanje rječnika: Temelj našega zavičajnog govora
Središnji dio večeri bio je posvećen očuvanju lokalnoga identiteta kroz predstavljanje Maloga slikovnog zavičajnog rječnika neretvanskog kraja, autorice dr. sc. Perine Vukše Nahod. Svojom prisutnošću važnost ovog istraživačkog pothvata uveličali su dr. sc. Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik, te recenzentica rječnika izv. prof. dr. sc. Marija Malnar Jurišić. Uz njih, priznanja nagrađenim učenicima uručili su i dr. sc. Bruno Nahod te dr. sc. Domagoj Vidović.
Ovaj rječnik nije samo lingvistički zapis; on je analitički promišljen most između generacija i jasan dokaz da se naša baština najuspješnije čuva kada u njezinu bilježenju aktivno sudjeluju oni najmlađi.
Mladi čuvari neretvanske riječi
Ulaganje u mlade i prepoznavanje njihovog truda temelj je napretka i dugoročne opstojnosti svake sredine. Na susretu su dodijeljena priznanja učenicima koji su svojim pjesmama i videouratcima trajno zabilježili zavičajne govore, a prisutni su imali priliku čuti dirljive izvedbe nagrađenih stihova.
Nagrađeni u kategoriji zavičajne pjesme:
- Marta Sršen, Noa Buljubašić, Marija Kravar (mentorica Ivona Vuica)
- Anđelko Vučković, Marija Bjeliš (mentorica Ivana Milić)
- Ivan Volarević (mentorica Marinka Jurković)
- Lara Volarević (mentorica Marija Tomić)
- Ivan Kiridžija (mentorica Martina Pačić)
- Petar Mijoč (mentorica Petra Sršen)
Nagrađeni za izvrsne videouratke:
- Sara Krstičević, Elena Arnaut, Luka Jurić (mentorica Ana Ćužić)
- Karmela Barbir, Andrija Petrov, Petar Senta (mentorica Ivana Čarapina)
- Mia Šiljeg, Mia Sršen, Ema Vlahović (mentorica Martina Pačić)
Spoj jezika i likovnog izraza
Osobit emotivni vrhunac susreta bio je trenutak kada je ravnatelj Instituta dr. sc. Željko Jozić osobno uručio rječnike i bukete suradnicama iz Osnovne škole Stjepana Radića, učiteljici Ani Ćužić i knjižničarki Ivani Čarapini, te njihovim učenicima. Ovi su mladi kreativci svojim prekrasnim ilustracijama udahnuli život zabilježenim riječima, stvarajući neraskidiv spoj jezičnoga i likovnoga izražavanja.
Svojim su crtežima u izradi rječnika sudjelovali učenici: Petar Andačić, Elena Arnaut, Petar Baće, Antonela Bjeliš, Anja Bojbaša, Lars Ian Dogrukol, Jakov Gašpardi, Sara Jeramaz, Luka Jurić, Lucija Komazin, Marta Komazin, Lana Korica, Sara Krstičević, Petra Miškić, Ela Pezić, Nina Pezo, Nedjeljko Prusac, Daniel Rodin, Edin Softić, Andrea Turić, Ana Popović, Nika Galov, Sara Sršen, Elza Petković, Lana Odak, Luce Mioč, Katarina Barišić, Lana Barišić, Lucija Barišić, Mihovil Barišić, Ante Galov, Ana Pratežina, Ivan Pratežina, Luka Pratežina, Gabrijela Vrnoga, Josipa Vrnoga, Nikola Vrnoga, Ivan Baćilo, Tina Barišić, Sara Barišić, Gabrijel Nuraj, Frane Obradović i Antonio Veraja.
Sve su to ostvarili pod brižnim stručnim vodstvom svojih mentorica: Ane Ćužić, Marije Batinović, Marije Ketini Hayni, Ivanke Vuletić, Valentine Gujinović i Ivane Čarapine.
Na kraju ove tihe, ali nevjerojatno snažne večeri u galeriji GKS-a, izgovorene riječi postale su puno više od jezične baštine. One su prisutnima donijele prijeko potrebnu utjehu, iznova potvrdivši da su autentično zajedništvo, međusobna podrška i ljubav prema vlastitim korijenima najčvršći oslonac u trenutcima kada su nam utjeha i stabilnost najpotrebniji.
Nino Erceg
