Danas obilježavamo Dan pobjede kao dan oslobođenja Knina 1995.godine, grada simbola srpske pobune u RH. Razgovarali smo s pojedinim sudionicima ove veličanstvene operacije. Njihova sjećanja sabrali smo u jedno, kažu ne žele se isticati, sretni su da su bili dio tog povijesnog trenutka. Najviše ih je bilo u četvrtoj gardijskoj brigadi, kako je znakovito tog 28.travnja 1995.godine na obilježavanju četvrte obljetnice ustrojavanja rekao tadašnji ministar obrane pok. Gojko Sušak “…ima jedna udarna, a to je četvrta…”. Tog ljeta 1995.godine, već gotovo mjesec dana na terenu, bez javljanja svojima doma, ne zaboravimo to je bilo vrijeme bez mobitela a s terena se nije moglo zvati, događaji su se počeli odvijati ubrzano. Operacije SKOK2 (od 4. do 11. lipnja 1995. na Dinari i Livanjskom polju), LJETO 95 (od 25. do 30. srpnja 1995. godine kojom su oslobođeni Bosansko Grahovo i Glamoč te šira područja). Bitka za bitkom. Oslobađanjem Bosanskog Grahova prekinuta je komunikacija Knina sa Drvarom i zaleđem. Imali smo male tranzistore, kažu nam naši sugovornici, kako bi slušali vijesti i što se događa u Hrvatskoj. U Kninu je zavladala panika što se jasno moglo čuti preko radio Knina. Krajem srpnja upućeni smo na položaje od Grahova prema Drvaru kako bi spriječili njihov protuudar, nastavljaju veterani. Zauzeli smo kotu Lisina (1656m) koja dominira planinom Jadovnik i s koje se nadzirala komunikacija Livno-Grahovo odakle su hrvatske snage preko Crvene zemlje planirale ulazak u Knin. Dva dana zaredom neprijateljske specijalne postrojbe vršile su napad na kotu, u dahu prepričavaju veterani. Prvi dan nismo imali gubitaka a drugi dan od zadobivenih rana preminuo je dozapovjednik izvidničke satnije pok. Josip Markić po kojem je na godišnjicu pogibije imenovan vojni poligon na Crvenoj Zemlji. Kota je obranjena, neprijatelj nije uspio ovladati, tko zna da li bi Oluja počela na vrijeme da je pala kota? Sjećanja i emocije naviru iz njih, svi se slažu, kao da je jučer bilo iako je 25 godina prošlo. Vojno-redarstvena operacija OLUJA započela je u zoru 4.kolovoza kada 4. i 7.gbr razbijaju neprijateljsku crtu na Dinari na prilazima Kninu. Naši sugovornici izvlače se s položaja i pripremaju za nastavak djelovanja i oslobođenje Knina. Na naš upit jesu li osjećali umor, danima na terenu, borbe.. uglas odgovaraju “kakav umor, motiv je bio tako velik da smo svi jedva čekali popiti kavu u Kninu” a ta kava u Kninu je bila sinonim za oslobođenje grada. “Noć nikad proći, vršimo popunu zaliha. U zoru ne treba nikog buditi, svi jedva čekaju polazak na prvu crtu. Ujutro preko Crvene zemlje spuštamo se u Knin, na proplanku ispod vrhova Dinare otvara nam se pogled na Knin”. Pogled kojeg se i danas mnogi od njih rado sjećaju. San je postao stvarnost. “I dok se tenkovi spuštaju makadamskim stazama prema Kninu, mi pješaci idemo svojim zadanim pravcem kroz krš. Vrući kolovoški dan a na nama tridesetak kilograma opreme, što hrane, vode, streljiva, raketa, zavrnutih rukava, nitko nije osjećao vrućinu a kako i bi, sam pogled na Knin i danas se naježim” kazuje nam jedan sugovornik. Oluja je trajala do 7.kolovoza, gotovo četvrtina države oslobođena je u nekoliko dana. Po cijeloj Hrvatskoj organizirani su svečani dočeci po povratku ratnika s terena, nešto nezaboravno. Mnogi od njih napokon su vidjeli svoj eobitelji koje su ih željno iščekivale. Malo odmora a onda su slijedile završne operacije Maestral (8.-15.rujna) i Južni potez (8.-11.listopada) kojima su završene ratne operacije u RH i BiH.
Ovom prigodom moramo se prisjetiti 116.neretvanske brigade, koja iako nije izravno sudjelovala u operaciji Oluja imala je svoju zadaću na južnom bojištu. I dok je RH slavila oslobođenje Domovine neprijatelj je na južnom bojištu pokušao iskoristiti situaciju i 12.kolovoza napao prvu crtu 116.brigade. Unatoč pogibiji četvorice vitezova pripadnika 3.bojne Ploče, obranjeni su položaji i neprijatelju naneseni gubitci.

MetkovicNET