Nedjelja, 18 Kolovoz 2019 09:52

Sveta Jelena Križarica

18. kolovoza Crkva časti svetu Jelenu Križaricu, majku cara Konstantina Velikoga, koja je svojim pobožnim, jednostavnim i teškim životom svjedočila snagu progonjene prve Crkve, ali je također svojim čvrstim pouzdanjem u Boga bila nadahnuće ne samo svome sinu koji je odredio da progoni kršćana moraju prestati, nego i mnogim drugim kršćanima koji su u novim okolnostima slobode i dalje nastavili vjernički život kakav ga je u svojoj bogobojaznosti vodila sveta Jelena.

Sveta Jelena Križarica bila je majka cara Konstantina Velikoga, kojega povijest pamti kao onoga koji je zaustavio brutalne progone kršćana, a koji su trajali od samih početaka Crkve pa sve do 313. god. Iako se može opravdano primijetiti kako sam car nikada i nije postao kršćanin u punom smislu riječi, nego se krstio tek na samrti, odgoj kojega mu je nastojala pružiti majka, kao i njezina poniznost i spremnost na podnošenje nepravde, itekako su utjecale na carevu odluku o davanju slobode kršćanima i izjednačavanju kršćanstva s ostalim religijama Rimskoga carstva.

Sveta Jelena je rođena oko 250. god. u gradu Drepanonu (koji će po njoj nositi i naziv Helenopolis), u tadašnjoj pokrajini Bitiniji u Maloj Aziji. Iako će kasnije postati carica, rođena je u vrlo siromašnoj obitelji, gdje je morala raditi teške poslove, pa je tako zapisano i da je bila služavka koja je radila u staji. Na tom ju je poslu upoznao njezin budući muž, ugledni vojskovođa Konstancije Klor. Međutim, kad je Konstancije postao car, morao ju je otpustiti, jer je zakon propisivao da carica bude plemenitaške krvi.

Tako je njezino mjesto zamijenila carica Teodora, dok je sveta Jelena ostala u pozadini. Kao obraćenica na još uvijek progonjeno kršćanstvo, živjela je skromno, pobožno i samozatajno. Tako je bilo sve dok Konstancije nije umro, odnosno dok na njegovo mjesto nije došao Konstantin, njegov i Jelenin sin. Konstantin je tako 306. god. pozvao majku na dvor i obasuo ju svim častima, dao joj pristup carskoj riznici, izdao kovani novac s njezinim likom, dao joj naslov Augusta, te omogućio da bude carica u punom smislu riječi.

Unatoč takvim počastima, sveta je Jelena i dalje ostala skromna i ponizna, jasno uviđajući da je čovjekovo bogatstvo u duhovnim, a ne materijalnim dobrima. Svoj novi način života iskoristila je tako što je na lakši način pomagala siromasima, darujući im novac i odjeću, a jednako se tako zauzimala i za mnoge druge nepravedno progonjene, osuđene, bolesne i u različitim potrebama. Predaja kaže kako je takve odbačene i prezrene ljude često znala dovoditi na dvor, te ih ondje sama dvoriti.

Njezin je život i kršćansko opredjeljenje potaknulo i cara Konstantina da kršćanima daruje slobodu, pa je u takvim okolnostima carica majka mogla graditi crkve i kapele, a Crkva je prešla iz katakombi u dostojne prostore u kojima se moglo otvoreno slaviti Boga.

Svoju pobožnost i vjeru htjela je još više učvrstiti, pa je 326. god. krenula na hodočašće u Svetu zemlju. Prema predaji, ali bez izravnije povijesne potvrde, naložila je da se prekopa Kalvarija i ondje je pronašla Kristov križ. Poradi toga se i naziva Križarica. U Konstantinovo vrijeme ondje je niknula bazilika Svetog Groba, a predaja kaže kako ju je upravo sveta Jelena dala podignuti.

Iako se ne zna sigurno kada je i gdje umrla, predaja navodi kao dan smrti 18. kolovoza 330. god., a mjesto smrti Konstantinopol (Carigrad) ili Nikomediju. Tijelo joj je preneseno u Rim i ondje sahranjeno u sarkofagu, a danas se ti njezini zemni ostaci čuvaju u jednom od vatikanskih muzeja.

Ubrzo nakon smrti počeli su je štovati kao sveticu i veliku ženu, a slavi se kao zaštitnica obraćenika, arheologa, problematičnih brakova, rastavljenih supružnika…

Svim Jelenama, Jelicama, Jelkama, Jelama..želimo sretan imendan.

Izvor:Vjera i djela