Godine 1960. se u Brazilu u gradu Sao Paulu rodio dječak po imenu i prezimenu Ayrton Senna da Silva, dječak koji će izrasti u jednog od najvećih vozača Formule 1 svih vremena, po mnogima i najvećeg. Prvi pravi natjecateljski pokušaj imao je s 13 godina kad je sudjelovao na utrci kartinga u jednosjedu kojeg mu je vlastiti otac konstruirao. Sigurno bi ste unaprijed pogodili, Ayrton je već u svojoj prvoj utrci u životu ostvario pole position, vodio je većinu utrke do sudara tijekom borbe za prvo mjesto. Jer drugi je samo prvi od gubitnika, zar ne? Ayrtonu se zasigurno može pripisati takav stav, ali za njega je postojalo još nešto puno bitnije. Trebalo je iz dana u dan pobijediti sebe, biti još brži i još bolji, pomicati granice fizike ako je ikako moguće.
Na VN Monaka 1984. godine svijet Formule 1 se uzdrmao. Mladi Brazilac Ayrton Senna se u slabo kompetitivnom bolidu Tolemana kvalificirao na 13. mjesto, a na dan utrke rođena je legenda. Po monsunskoj kiši, dok je većina vozača gotovo pa ‘tapkala’ po stazi, ‘Kišni čovjek’ je letio. Do 26. kruga stigao je na 11 sekundi od vodećeg Francuza Alaina Prosta, a nekoliko krugova kasnije utrka je zbog teških uvjeta prekinuta u trenucima Senninog prolaska pored etabliranog Prosta u inače puno bržem bolidu McLarena. Ali na taj dan, u tim uvjetima, Senna je bio nezaustavljiv, a epilog događaja sigurno i sami znate. U nastavku sezone i u sezonama koje su slijedile, Ayrton je pokazivao svoju čistu brzinu i veliki talent. Međutim, na prvi naslov svjetskog prvaka čekao je sve do 1988. godine izborivši se protiv velikog rivala i tadašnjeg momčadskog kolege u McLaren-Hondi, Alaina Prosta. To sasvim sigurno najveće rivalstvo dvojice vozača u povijesti Formule 1, rezultiralo je žestokim okršajima, sudarima pa i podlim udarcima izvan staze. Prost je napustio ekipu i otišao u Ferrari, a Ayrton se okitio s još dva naslova postavši tako najmlađi trostruki svjetski prvak u dotadašnjoj povijesti Formule 1. Ali kao i uvijek, Senna nije bio zadovoljan ako ne pobjeđuje, tražio je nove izazove, nove prilike. Potpisao je ugovor za Williams za koji je prethodnu sezonu odvozio Prost, koji se osvojivši svoj četvrti naslov povukao iz Formule 1, ironično oslobodivši mjesto svom ljutom rivalu, s kojim ruku na srce nije htio ponovno dijeliti garažu.
Ayrton je te sezone imao vrlo brz, ali i nepouzdan bolid, jer je imao određene fundametalne mehaničke mane u svojoj konstrukciji. Tog tragičnog vikenda u Imoli 1994. godine, Sennin sunarodnjak Rubens Barrichello doživio je tešku nesreću, a Roland Ratzenberger je poginuo. Senna je znao da je najbrži, da je najbolji, ali nije mogao stati jer je slijedio svoju najveću strast u životu, vožnju do krajnjih granica. Poginuo je radeći ono što je najviše volio. Ayrton je bio toliko velik da je u trenutku nesreće svijet zastao, a kad se saznalo da je poginuo, rodni Brazil i cijeli svijet zavinuli su se u crno. Poginuo je veliki sportaš koji je težio savršenstvu. Ali, Ayrton je bio puno više od toga. Bio je veliki humanitarac i svjetlo nade u svom rodnom Brazilu, a prije svega plemenit čovjek. Do današnjih dana velika je inspiracija svim vozačima, ali i šire.
Ayrton je bio jedinstven i neponovljiv. Jednom riječju, vječan.
Hrvoje Erceg
