Dan prekrasan vedro, burin dušu dalo za poć u prirodu. Rano ujutro krećem na davno odabranu lokaciju Trovro, čekala se bura (jugo i maestral već poslušao orgulje) temperatura u polasku 13 stupnjeva (na povratku 24) dugi rukav u početku. Ulazim na novo napravljenu stazu u hlad kostila, lovora, konopljike, smrdljike, masline i velikog starca kojeg u našem kraju zovemo dub koji dominira na samom ulazu. Prolazeći stazom popločanom kamenom sa tog područja ulazim u malu šumu čempresa i nekoliko borova sinonima lipe nam Dalmacije. Pjesma kosa zaustavlja me na nekoliko trenutaka iako sam tek krenuo. Kosa nadopunjuje slavuj, javlja se i vuga više jedinki, čujem i pupavca, javlja se i golub grivnjaš prava rapsodija ptičjeg pjeva. Nastavljam naprijed kroz čemprese i stara stabla česmine jednog od simbola našeg kraja, i još jedan stari dub u kojem sam zapazio gnijezdo vuge, te lovorike koje će me pratiti gotovo cijelim putem do križa. Cijelim putem u čovjeku je prisutna duhovna dimenzija i sveprisutni mir budući se putem do križa nalaze križne postaje. Prolazim kroz više manje poznato podneblje makije gdje dominira smrič, smrdljika, zelenika, pokoji šipak, rašeljka, lovorika, jasen i nekoliko zapuštenih maslina. Negdje u gornjem dijelu puta prema meni bez bojazni začudo ide kuna bjelica(vidljivo u videu umirio sam se) i dok sam mirovao nije se bojala a po mom zakašljavanju nestaje u makiji čudan događaj u po bila dana rekli bi u nas.
Dolaskom na vrh kod Križa sjednem i slušam orgulje i moram priznati da slušam nešto izvanredno nije prejaka pjesma orgulja (bura možda 50 km na sat puše) više me se dojmila glazba orgulja sada nego kod juga i maestrala vjerojatno na to utječe i snaga vjetra( ovo za pjesmu orgulja je znamo individualno nismo svi isti) i uživao sam više od pola sata. Popnem se do križa i promatram dolinu Neretve oko sebe, Neretvanski kanal prelijepi prizori koji ostaju u sjećanju. Jedino što bih spomenuo a ne pripada tu su pajaseni invazivna vrsta na južnom pogledu prema Pelješcu (plavim krugovima obilježeni) koje bi službe za održavanje trebale ukloniti. Krećem polako nazad pun pozitivne energije uz pjev bjelobrke i crnoglave grmuše koje pjevaju pri vrhu brda, idem do automobila u samom mjestu. Na izlazu na kraju staze ispred svoje kuće sjedio je gospodin Ante Šunjić-Tarzo živa enciklopedija i voditelj pučkih pivača u Rogotinu i tu smo na moje veliko zadovoljstvo „podijelili“ nekoliko ugodnih „besida“ i nakon desetak minuta zahvalio na piću i obostranog pozdrava „svako vam dobro“ pošao sam dalje. Za mene jedan vrlo lijep doživljaj i preporučio bih svakome tko može odvojiti par sati da posjeti Trovro i uživa u prirodi i jednom od najljepših pogleda na ovaj dio prelijepe Neretve.
Piše: Bariša Ilić
