Nema veze zadnji il’ prvi”
Znaš nije to nešto što se može opisati u par rečenica. Ovih dana sve je puno ljubavnih statusa, ljubavnih darova, na djelu je materijalizacija ljubavi. Zato ovo pišem „zbog jedne ljubavi“ ne trudim se tu ljubav objasniti jer je neobjašnjiva, nemam iluzija da će me baš svi shvatiti i dobronamjerno uzeti ovaj moj tekst.
Ovo pišem za „neuništivog“ ma koliko ga gazili, ovo pišem za „bili brod“ koji premda pušta na sve strane plovi i dalje po uzburkanom moru, ovo pišem za njega prema kome nas ljubav „ne će štufat“, ovo piše da sluganska pera shvate kako smo mi klub koji je uvijek bio „kontra mraku, kontra sili“, ovo pišem za sve one „koji se bore kao lavovi“, ovo pišem za „bile tiće“ koji ostavljaju svoj trag u povijesti. Ovo je štorja jubavi prema njemu koji je Hrvatski, dalmatinski, ponosni, dostojanstveni, pobjednički, naš … stanimo ovdje, ustanimo i recimo mu ime Hajduk Split!
Sto i deset godina našeg starca koji je tako mlad, sto i deset godina neuništivog, sto i deset godina bilog broda, sto i deset godina jubavi koja štufat ne će, sto i deset godina kontra mraku kontra sili, sto i deset godina štorje o jednoj jubavi, sto i deset godina hrvatskog, sto i deset godina dalmatinskog, sto i deset godina ponosnog, sto i deset godina dostojanstvenog, sto i deset godina pobjedničkog, sto i deset godina našeg, sto i deset godina Hajduka!
“Mada je sriću snilo
i nike svitle dane
kad skupiš ča je bilo
u jednu pismu stane”
Podižem čašu i kličem: Živija za godine mnoge!
Fra Ivo Rastočić, Šibenik, 12. 2. 2021.
