Danas 20. listopada 32. je godišnjica smrti našeg sluge Božjeg oca Ante Gabrića.On, hrvatski misionar, zasigurno je najsjajnija zvijezda koja se javila na misionarskom obzorju 24. Parganasa, pokrajini u Zapadnoj Bengaliji. Doslovno je izgorio darivajući se u službi Boga i potrebitoj braći i sestrama.
Uza sav golem rad u njegovoj zadnjoj misijskoj postaji Marijapoli, koja danas obuhvaća više od 45 sela, pronalazio je vremena da između jednog i drugog pohoda svojim selima, bilo vozeći se čamcem rijekom Ganges, bilo pak po seoskim kapelicama svojim prijateljima i dobročiniteljima misija napiše makar nekoliko riječi zahvale.
Sva pisma i članci kamenčići su u mozaiku njegova misionarskog djelovanja. Oni nam daju vjernu sliku o njemu kao čovjeku, kršćaninu, svećeniku, redovniku i misionaru.
Iz svih njegovih članaka i pisama izbija silna ljubav prema Isusu Kristu, prema Euharistiji, prema Blaženoj Djevici Mariji i neograničeno pouzdanje u Božju dobrotu i providnost.
Izbija neuništiv optimizam, pa čak i onda kada bi možda netko drugi klonuo pred teškoćama i zaprekama. Koliko je osvojio srca Bengalaca, najočitije se pokazalo upravo prigodom njegove smrti. Kad su ga mrtvog vratili iz Kalkute u Maria Polli, da bi ga po njegovoj vlastitoj želji s bočicom Jadranskog mora i šakom neretvanske zemlje iz Metkovića pokopali, katolici, hindusi i muslimani dočekali su njegov lijes i obasuli ga cvijećem.
Svi su oni osjećali da su izgubili učitelja, prijatelja, dobročinitelja, vođu i oca, čije je srce uvijek bilo otvoreno svima i svakome u svako doba dana i noći.
Tom svojom dobrotom on je za Isusa osvajao mnoga srca. Bio je vjerna slika dobroga pastira koji je svoj život velikodušno trošio i žrtvovao za duše.
Trošio se, istrošio i pao kao junak na bojnome polju.
Krasno je svjedočanstvo o njemu dala Majka Terezija, kad je od svojih sestara iz Kalkute dočula da je umro. Evo njezinih riječi!
»Sestre su mi javile da je umro otac Gabrić. On je sigurno u nebu. Toliko je ljubio Isusa. Sve je činio za Isusa. Sva misao i sve želje srca bile su samo za Isusa.“
Neka nas Antina pisma, napisana njegovom rukom i srcem, potaknu na djela ljubavi i milosrđa.
Time ćemo nastaviti njegovo djelo.
Neka nam i dalje govori preko njih. Neka ponovno zapali naša srca za Isusa Krista i za Njegovo kraljevstvo.
Učimo preko o. Ante ljubiti poniznost, poslušnost i siromaštvo – ono što nam najviše nedostaje u svakodnevnom životu.
Ako Bog da i ako je Božja volja, ponovo svakog 20. u mjesecu krenimo s novim pismima, mislima i molitvama.
Molimo za njega. Molimo se njemu i za postupak proglašenja blaženim, da se po Božjoj volji sve i ostvari.
Zavrijedio je da bude svjetiljka postavljena na oltar, koju će Crkva zapaliti da vječno gori i svijetli nama na poticaj.
Oče Ante za nas moli!
Zahvaljujemo svakom od vas na zajedničkoj molitvi i darovima Antinim misijama!
Svako vam dobro i Božji blagoslov!!
