Svojim dolaskom na klupu naš Metkovac Neven Nikolić preporodio je košarkaše Zrinjskog. Nakon slabog otvaranja sezone mnogi su Mostarcima predviđali grčevitu borbu za ostanak u društvu najboljih, no serijom pobjeda Zrinjski se približio mjestu koje vodi u Ligu za prvaka.
To je bio i više nego dobar razlog popričati s Nevenom o njegovom životu i karijeri, pa krenimo:
Dolazite iz rukometnoga grada, odakle tolika ljubav prema košarci?
Sve je počelo krajem osamdesetih godina s uspjesima košarkaške reprezentacije Jugoslavije, u kojoj su glavnu ulogu imali Dražen Petrović, Toni Kukoč, Vlade Divac, Dino Rađa, Žarko Paspalj na koje su se kasnije nadovezali i klupski uspjesi Cibone, Jugoplastike i Partizana. Kao klinac upijao sam svaki njihov potez, radovao se medaljama i titulama, snimao utakmice na VHS-u i gledao ih bezbroj puta. Iako sam se kao i svako dijete najprije počeo baviti nogometom, znao sam da je košarka jedini sport u kojem se vidim u budućnosti te je bilo samo pitanje vremena kad ću se u potpunosti prebaciti u dvoranu i početi ozbiljnije baviti košarkom.
Kako bi u najkraćim crtama opisali put od zaljubljenika u sport do trenera za kojeg se klubovi otimaju?
Najbitnija je ljubav prema košarci. U početku kao zaluđeni mladi igrač koji sanja da jednoga dana igra košarku na najvišoj razini pa sve do današnjih trenerskih dana. Uloge se mijenjaju ali ljubav prema košarci ostaje. Put nije bio lagan. S obzirom na to da u našemu gradu košarka nije bila popularna, odlučio sam se upisati na Kineziološki fakultet u Zagrebu. Bilo je jako teško uskladiti fakultetske obveze s treninzima u klubu te je došlo do prekida igračke karijere. Već nakon treće godine fakulteta odlučio sam postati trener pa sam se na studiju opredijelio za košarkaški smjer te paralelno uz studij počeo raditi kao trener u zagrebačkom Zrinjevcu, u kojem sam proveo prvih 10 godina svoje trenerske karijere. Radio sam s velikim brojem trenera i od svakog ponešto naučio. Nakon što sam diplomirao, još sam radio i u Ciboni, mostarskom Studentu, Gorici i evo sada u Zrinjskom.
Postali ste trener Zrinjskog, što očekujete od ovog angažmana?
Očekujem jako puno. Moje ambicije sa Zrinjskim su velike. Klub je to bogate tradicije i velikoga broja navijača pa je samim tim i moja odgovornost kao voditelja stručnog stožera jako velika. Ovogodišnji nam je cilj ostanak u Premier ligi i afirmacija mladih igrača koji su na dobrom putu da u narednim sezonama budu okosnica naše seniorske ekipe.
Može li hrvatska košarka ponovno dosegnuti visine i je li dovoljno valorizirana?
Nažalost, jako teško. Hrvatsku košarku pritišće veliki broj problema. Klubovi se gase ili su pred gašenjem. Ulaganja u košarku gotovo da i nema. Prestali smo proizvoditi kvalitetne košarkaše. Liga nam je jako slaba, a i interes za košarkom je vrlo mali. Nogomet i rukomet su miljama ispred košarke. Jako mali broj djece se opredjeljuje za košarku tako da ne očekujem neki bitniji pomak u budućnosti.
Gdje se vidite za nekoliko godina?
Za sada se vidim jedino u Zrinjskom. Svi moji planovi su vezani za sadašnji klub s kojim u budućnosti želim napraviti nešto veliko po čemu će me se pamtiti. Jako se dobro osjećam u Mostaru, volim ovaj grad i ljude s kojima radim. Svoje najbolje trenerske dane proveo sam i provodim upravo tu pa se nadam da će tako ostati i u budućnosti.
Hvala Vam na razgovoru i želimo Vam puno uspjeha u životu i u daljnjoj karijeri !
Nino Erceg
