Razgovaramo s učiteljicom Ivanom Bašić, djelatnicom OŠ Opuzen, koja je ove godine nagrađena s tri prestižne nagrade za svoj rad. Dvije međunarodne i jedna nacionalna. Često je ovih dana jedna od glavnih tema u hrvatskoj javnosti nova kurikularna reforma, a tko nam o njoj najbolje može govoriti nego učiteljica s dugogodišnjim stažom, koja je za svoj rad prepoznata od struke i više puta nagrađivana najprestižnijim nagradama.
Ivana, što bi vi prvo promijenili da ste u poziciji ministrice znanosti i obrazovanja ?
Za učitelja, goruće pitanje u hrvatskom školstvu su anonimne prijave koje su još uvijek na snazi. Učitelji su mišljenja da to nije nikako dobro, jer ukoliko bilo tko ima problema s učiteljem, bio bi red da se dođe učitelju na razgovor, a tek onda, ako se problem ne može riješiti, postoje instance kao što su pedagoška služba, ravnatelj pa tek onda prosvjetna inspekcija.
Je li prema vašem mišljenju vama učitelj u nepovoljnijem položaju nego prije ?
Mislim da jest. Prije se učitelj više poštovao. Roditelji su više uvažavali učitelja i njegovo mišljenje. Danas se roditelji sve više petljaju u naš posao. Oni bi kreirali nastavni proces. Nitko nije protiv da roditelji daju svoje prijedloge, svoje sugestije. Često se roditeljski prijedlozi prihvate. Ja sam osobno radosna kad roditelji žele sudjelovati u nekom od mojih projekata.
Bi li primjerice ti isti roditelji savjetovali kirurga kako im operirati dijete ?
Ja mislim da liječniku oni ništa ne bi sugerirali. Liječniku vjeruju, a hrvatskom učitelju ne vjeruju. Mišljenja sam da su za to krive ocjene. Roditelji ne pitaju kako im se djeca ponašaju prema nastavnicima, prema vršnjacima. Uglavnom roditeljima je najvažnija ocjena. Mislim da se zbog te ocjene degradirala učiteljska struka.
U razgovoru smo se dotakli interesantne teme. Vi kao učiteljica u razredu ne dijelite djecu. Nije vam važno iz koje obitelji dijete dolazi, već kako usvaja znanje i kako se ponaša ?
To je jedan od savjeta moje majke, koja je također bila učiteljica. Uvijek mi je govorila, kćeri ne dijeli djecu, sva su djeca ista. Još mi je rekla kako ne treba na nemirno dijete vikati, nego s njim razgovarati i poticati ga na lijepo ponašanje. Savjet moje majke mi je dosta pomogao u radu, jer rezultati koje postižem bez sinergije učitelja i učenika ne bi bilo Zato sam zahvalna mojoj majci, kojoj se javno zahvaljujem. Nikome nije kritiziranje pomoglo. Treba normalnim tonom djetetu kazati i pokazati da se može i bolje.
Hvala Vam Ivana na ovom razgovoru. Ne dolaze nagrade slučajno, pogotovo ove koje struka dodjeljuje. Dobiti nagradu i biti među sto učitelja svijeta, dobiti certifikate za kvalitetu projekta je velika stvar i mi Vam još jednom od srca čestitamo i zahvaljujemo se na ovom ugodnom razgovoru.
Hvala i vama na medijskom prostoru. Medij ste koji dosta prostora posvećuje prosvjeti i to je lijepo. Meni će ove dosadašnje nagrade biti poticaj za još više djelovanja i aktivnosti. Najveća su nagrada sretni učenici, a upravo je to cilj svakog dobrog učitelja. Naučiti djecu i pripremiti ih za život kako bi bili dobri ljudi koji konstruktivno doprinose zajednici u kojoj žive.
MetkovicNET
