Večeras je Gradsko kulturno središte u Metkoviću ponovno potvrdilo svoju ulogu istinskog žarišta društvenog života, mjesta gdje se susreću kultura i naša lokalna zajednica. U ugodnom i ispunjenom ambijentu, otvorena je izložba akademskog slikara i grafičara Vedrana Karadže, umjetnika čiji rad poziva na promišljanje, ali istovremeno nudi i prijeko potreban osjećaj spokoja.
Okupljenim sugrađanima i ljubiteljima umjetnosti prigodnim su se riječima obratili ravnateljica GKS-a Zrinka Mijoč, profesorica Dubravka Šešelj te sam autor. Njihova obraćanja nisu bila puka formalnost, već iskren poziv na dijalog s umjetničkim djelima koja su pred nama. Ravnateljica Mijoč ovim je događajem još jednom pokazala kako upravljanje kulturnim institucijama na lokalnoj razini, kada se radi s osjećajem za opće dobro i potrebe sugrađana, izravno obogaćuje svakodnevicu svih nas, čineći naš grad mjestom ugodnijeg i osmišljenijeg življenja.
Vedran Karadža, rođeni Splićanin s diplomom Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, pred našu je publiku donio specifičan likovni izričaj. Njegov životni i umjetnički put izrazito je autentičan i lišen suvremene površnosti. Povukavši se na otok Drvenik Veliki, Karadža je pronašao intimni prostor u kojem se u potpunosti posvetio izradi asamblaža, ali i obnovi te revitalizaciji tradicijskog otočkog krajobraza u kojem sadi i gradi. Njegova djela, poput izloženih radova “Zlatni interval”, “Pila naopako” i “Navigando XXVIII”, nisu samo estetski privlačne trodimenzionalne forme. Ona udovoljavaju autorovoj potrebi za sakupljanjem i preslagivanjem, obilato nahranjena kolorističkim i crtačkim intervencijama.
U vremenu ubrzane globalizacije, o kojoj u pratećem tekstu promišlja i Eugen Borkovsky napominjući kako je umjetnik ovih radova njezin izravni protivnik, Karadžin rad djeluje kao tihi, ali snažni otpor. Odbačeni predmeti u njegovim rukama poprimaju prilagođenu sociološku vrijednost i novi oblik modernog realizma. U tom činu prepoznajemo one prave, klasične vrijednosti – duboko poštovanje prema materiji, poštenom radu i vremenu. Umjesto današnje kulture lakog odbacivanja, autor nam nudi kulturu očuvanja, strpljenja i preobrazbe.
Ova izložba nije samo još jedan događaj u kalendaru; ona je stvarna prilika za zastati i sagledati ljepotu u onome što nas okružuje. U manjoj sredini poput naše, ovakvi kulturni iskoraci su dragocjeni jer nas povezuju i educiraju bez dociranja, podsjećajući nas na to da prava umjetnost uvijek komunicira jezikom iskrenosti. Izložba u GKS-u ostaje otvorena, a topla je preporuka izdvojiti trenutak, posjetiti je i dopustiti ovim neobičnim, a opet tako bliskim predmetima, da vam u tišini ispričaju svoju otočku priču.
Nino Erceg
