Vrijeme neumoljivo prolazi, no postoje datumi i imena koja ne blijede, već s godinama u našoj kolektivnoj svijesti dobivaju na težini. U mjestu Trebinja ovih je dana u tišini, dostojanstveno i s dubokim poštovanjem, obilježena 35. obljetnica pogibije hrvatskih branitelja Marija Jadreška i Pere Šanje. Dvojica hrabrih ljudi položila su svoje živote u obrani onog najsvetijeg – svog doma, svojih obitelji i hrvatskog naroda.
Polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i zajedničkom molitvom, okupljeni su odali počast njihovoj hrabrosti. Takvi trenuci, prožeti tugom, ali i neizmjernim ponosom, nisu samo prigoda za prisjećanje na najteže dane naše povijesti. Oni su duboko emotivan trenutak u kojem se iznova suočavamo s veličinom tuđe žrtve. Mario i Pero pokazali su nevjerojatnu požrtvovnost i bezuvjetnu ljubav prema rodnom kraju onda kada je to bilo najpotrebnije i najopasnije.
Kao zajednica, imamo trajnu obvezu s posebnim pijetetom njegovati sjećanje na naše poginule branitelje. Njihova žrtva temelj je na kojem danas počiva naša sloboda, i upravo je zato od iznimne važnosti da budućim naraštajima prenosimo čistu i nepatvorenu istinu o Domovinskom ratu. Ne činimo to kako bismo ostali zarobljeni u prošlosti, već kako bismo mlade naučili pravim, klasičnim vrijednostima – da znaju cijeniti mir, slobodu i domoljublje.
Kada razmišljamo o onome što su nam ostavili u nasljeđe, postajemo svjesni da se prava zahvalnost ne iskazuje samo komemoracijama. Ona se živi svakodnevno. Način na koji se danas odnosimo jedni prema drugima i način na koji upravljamo našom lokalnom zajednicom – odgovorno, pošteno i isključivo na dobrobit svakog našeg građanina – jedino je pravo mjerilo našeg poštovanja prema onima koji su za to dali sve. Briga za naš kraj i rad za opće dobro najbolji su spomenik njihovoj hrabrosti.
Njihova žrtva nikada neće i ne smije biti zaboravljena.
Neka im je vječna slava i hvala!
Nino Erceg
