U Galeriji Gradskog kulturnog središta Metković danas je bilo osobito živo, ispunjeno dječjim smijehom, toplinom i istinskom radošću. Povodom Svjetskog dana cerebralne paralize, Udruga osoba s invaliditetom „Prijatelj“ i Udruga cerebralne i dječje paralize doline Neretve „Leptirići“ pokazale su kako izgleda inkluzija na djelu, organiziravši prigodno druženje koje je na najljepši mogući način povezalo zajednicu.
Središnji dio programa bio je u znaku djece i neopterećene igre, a za to se pobrinuo Klaun Šarenko. Svojim trikovima, humorom i čarolijama vrlo je brzo izbrisao sve granice među prisutnima. Trenuci u kojima su djeca postajala dio njegove predstave, aktivno sudjelujući u točkama, stvorili su atmosferu u kojoj su teškoće pale u drugi plan. U središtu je ostalo samo dijete – sa svojom prirodnom potrebom za veseljem, pažnjom i osjećajem pripadnosti.
Ono što ovom događaju daje posebnu težinu i dublju društvenu vrijednost jest spontano zajedništvo djece s teškoćama u razvoju i njihovih vršnjaka iz redovnih programa. Obilježavanju su se pridružili mališani iz dječjih vrtića „Vedri dani“ i „Mali Isus“, kao i učenici posebnih odjeljenja osnovnih škola Stjepana Radića i don Mihovila Pavlinovića, uz neizostavnu i brižnu podršku svojih odgojiteljica, učitelja te pomoćnika u nastavi.
Biti zajedno u istom prostoru, dijeliti iste aktivnosti i stvarati zajedničke uspomene suština je onog uključivog društva koje bismo trebali graditi svakoga dana, na dobrobit svih građana. To su oni temeljni, klasični postulati solidarnosti i empatije koje svaka zdrava lokalna zajednica mora njegovati. Kada djeca od najranije dobi uče da smo svi različiti, a istovremeno jednako vrijedni, tada postavljamo temelje za istinski pravednu sredinu.
Svjetski dan cerebralne paralize, koji se obilježava 6. listopada, služi nam kao snažan podsjetnik na važnost osiguravanja jednakih mogućnosti, prostorne i društvene pristupačnosti te pune integracije u svakodnevni život. Današnje druženje uz pjesmu, ples i konfete u GKS-u poslalo je jasnu poruku: rad na stvaranju ravnopravnog društva ne smije se svesti samo na prigodne datume u kalendaru. Briga za najranjivije i prepoznavanje njihovih potencijala trajna je zadaća cijele zajednice.
Kao što su i sami organizatori na kraju ovog radosnog dana poručili – inkluzija se najbolje gradi onda kada smo zaista zajedno.
Nino Erceg
