Državni arhiv u Dubrovniku, krovna arhivska ustanova na našem području u čijem sastavu djeluje i Sabirni centar u Metkoviću, ovih se dana s neskrivenom sjetom oprostio od svoje dugogodišnje djelatnice Anite Tomašević. Nakon impresivnih 47 godina radnog staža provedenih pod krovom iste ustanove, gospođa Tomašević s navršenih 65 godina života odlazi u zasluženu mirovinu, ostavljajući za sobom neizbrisiv profesionalni i ljudski trag.
Njezin radni put svjedoči o rijetkoj odanosti i stabilnosti, klasičnim vrijednostima koje danas posebno cijenimo u javnoj službi. U tadašnji Historijski arhiv Dubrovnik stigla je doslovno na pragu punoljetnosti, s tek osamnaest godina, nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja ekonomsko-financijskog smjera. Kroz desetljeća predanog rada, njezin je profesionalni razvoj pratio i razvoj same ustanove. Od početnog mjesta administratora, preko pomoćnog arhivista i voditelja arhivskih spremišta novog gradiva, pa sve do radnog mjesta višeg arhivskog tehničara na kojem je dočekala mirovinu, gospođa Tomašević bila je tihi, ali neizostavni kotačić u očuvanju naše pisane baštine.
No, papiri i arhivska građa samo su jedan dio ove priče. Ono što institucije čini živima i bliskima građanima uvijek su ljudi, a njezine kolege ističu upravo tu plemenitu, ljudsku dimenziju. Svaki korisnik kojega bi put naveo u Arhiv, bilo radi podnošenja zahtjeva ili rješavanja predmeta, mogao je računati na njezin susretljiv i profesionalan pristup.
Unutar radnog kolektiva, Anita Tomašević bila je mnogo više od administrativnog referenta. Bila je svojevrsni oslonac ustanove – majčinski naklonjena, uvijek dobrohotna i iskrena. Njezina spremnost da nesebično dijeli svoje bogato, godinama stjecano znanje s mlađim naraštajima, odlika je istinskih profesionalaca koji razumiju da je smisao rada u javnoj službi djelovanje na dobrobit cijele zajednice.
Ovakvi primjeri cjeloživotne posvećenosti jednom pozivu danas su rijetki i stoga zaslužuju poseban pijetet. Gospođi Aniti Tomašević, uz zahvalnost za tihi, ali iznimno važan doprinos čuvanju memorije našeg podneblja, ostaje poželjeti obilje zdravlja, bezbrižnih dana i radosti u zasluženom umirovljeničkom životu.
Nino Erceg
