U predivnom ambijentu Arheološkog muzeja Narona večeras je svečano otvorena gostujuća izložba „Vitrum domesticum: staklo svakodnevice iz antičke Liburnije“. Ovaj izniman kulturni događaj nudi nam jedinstven prozor u intimu i svakodnevni život stanovnika rimskog razdoblja, podsjećajući nas koliko su ljudske potrebe za estetikom i funkcionalnošću ostale univerzalne i nepromijenjene kroz stoljeća.
Izložbu je, uz prigodne riječi dobrodošlice i promišljen osvrt na važnost kontinuiranog obogaćivanja kulturne ponude našega kraja, službeno otvorio ravnatelj Arheološkog muzeja Narona, Toni Glučina. Da ovakvi događaji nadilaze puku formalnost i svjedoče o dubokim, trajnim vezama unutar struke, pokazala je nazočnost cijenjenog gosta. Naime, otvorenju je prisustvovao dr.sc. Hrvoje Manenica, nekadašnji ravnatelj naronitanskog muzeja koji danas iznimno uspješno obnaša dužnost ravnatelja Muzeja antičkog stakla u Zadru. Njegov dolazak u Naronu u ovoj prigodi nosi posebnu simboliku suradnje, kontinuiteta i zajedničkog rada na očuvanju naše bogate materijalne baštine.
Autor ove pažljivo strukturirane i vizualno dojmljive izložbe je dr. sc. Berislav Štefanac, muzejski savjetnik koji je pred našu publiku iznio pomno odabran niz staklenih predmeta s prostora antičke Liburnije. Gledajući izložene čaše, vrčeve, zdjele i staklenke, mi ne promatramo samo tihe muzejske eksponate. Kroz njih čitamo slojevite priče o obiteljskim okupljanjima, navikama blagovanja i načinima čuvanja dragocjenih pripravaka. Svaki taj predmet, od jednostavnih posuda do raskošnih oblika poput ritona, skifosa i kantarosa, nosi otisak ruku koje su ga koristile i jasno svjedoči o ukusu te društvenom položaju svojih davnih vlasnika.
Posebno je dirljiva i empatična činjenica koju postav suptilno naglašava – iako je većina ovih delikatnih predmeta sačuvana ponajprije stoga što su poslužili kao grobni prilozi, sitni tragovi uporabe na staklu otkrivaju njihov stvarni, prethodni život. Prije nego što su u tišini položeni u zemlju, ovi su predmeti bili živo središte obiteljskih stolova, svjedoci razgovora, slavlja i svakodnevice.
Ovo gostovanje u prvome hrvatskom in situ arheološkom muzeju ne samo da potvrđuje visoku razinu suradnje dviju institucija, već našoj sredini donosi kulturni sadržaj koji potiče na razmišljanje. Briga o baštini i njezino predstavljanje na način koji je istovremeno stručan i duboko ljudski, upravo su one klasične vrijednosti koje oplemenjuju našu zajednicu i obogaćuju javni život.
Nino Erceg
