Australsko-hrvatski ultramaratonac Aydan Marko Papac iz Melbournea završio je jedan od najzahtjevnijih sportskih pothvata svoje karijere, na koji bi se rijetko tko usudio – 827 kilometara hrvatske obale, od svjetionika u Savudriji do Punte Oštro na Prevlaci. Bio je to pothvat izdržljivosti, hrvatskog zajedništva i humanosti, posvećen njegovom pokojnom djedu Jandri i podizanju svijesti o Creutzfeldt-Jakobovoj bolesti.
Aydan je krenuo iz Savudrije 24. kolovoza u 5 sati ujutro, s ambicioznim ciljem da hrvatsku obalu pretrči u deset dana. Pred njim je bilo 827 kilometara, što je značilo više od 80 kilometara trčanja dnevno – gotovo dva maratona svakoga dana, uz ljetne vrućine, umor, bol i minimalno vrijeme za oporavak.
Približavajući se Zadru, Aydanovo je tijelo počelo pokazivati posljedice napora iznad ljudskih granica. Zbog teške dehidracije i znatnog gubitka natrija nije imao drugog izbora nego nakratko se zaustaviti i primiti liječničku pomoć prije nastavka puta, izgubivši pritom više od cijelog dana trčanja.
Za većinu bi ljudi to bio dovoljan razlog za odustajanje, no Aydanu je to postala tek još jedna prepreka koju je odlučio svladati kako bi dovršio desetodnevni izazov.
Nakon prolaska kroz Dubrovnik u završnoj dionici, Aydan je u četvrtak, 3. rujna, stigao do Prevlake i Punte Oštro, krajnjeg juga Hrvatske. Vlastitim je nogama povezao najzapadniju i krajnju južnu točku hrvatske obale te pretrčao više od 800 kilometara.
Na cilju su emocije, zagrljaji, suze radosnice i hrvatska zastava najbolje pokazali koliko je ovo putovanje značilo njemu, njegovoj obitelji i ljudima koji su ga pratili.
Za Didu Jandru – „kretati se za one koji više ne mogu“
Iza sportskog izazova od samog je početka stajala mnogo dublja priča. Aydan je pothvat posvetio uspomeni na svog djeda Jandru Bilića, koji je bolovao od rijetke i teške neurodegenerativne Creutzfeldt-Jakobove bolesti (CJD).
Aydan je osobni gubitak pretvorio u humanitarnu misiju: kroz trčanje podići svijest o bolesti, dati podršku oboljelima i njihovim obiteljima te povezati svoju australsku domovinu s Hrvatskom, zemljom svojih korijena.
Uz njega je tijekom ovog iscrpljujućeg putovanja bila njegova supruga Georgia, najveća osobna podrška, kao i obitelj, prijatelji, treneri, snimatelji i članovi pratećeg tima: voditelj tima Jack Colletta, fizioterapeut i medicinska podrška Ben Cherry te voditelj logistike Ramsen Kunda. Njegov su put pratili i majka Ana, podrijetlom iz Tomislavgrada, otac Smiljan, podrijetlom iz Stolca, te sestra Mimi. Putovanje je dokumentirao australski filmaš Rhidian Scott-Towers iz produkcijske kuće Fourth Lane Media, koji će o ovoj hrabroj inicijativi snimiti dokumentarni film.
Dubrovnik ga nije pustio da posljednje kilometre trči sam
Posebno emotivan dio pothvata dogodio se na dubrovačkom području, gdje su se Aydanu pridružili domaći triatlonci i trkači.
Dionicu dugu približno deset kilometara, od Zatona do vidikovca iznad Dubrovnika, zajedno s Aydanom istrčali su Željko Cota, Zoran Ateljević, Igor Krmek i Marin Desnica iz Triatlon kluba Dubrovnik te Davorin Krešić i Jasmin Husejnović iz Hybrid Teama Dubrovnik. Zoran Ateljević nije stao na tome – ponovno se pridružio Aydanu i istrčao s njim čak 25 kilometara, od Mosta dr. Franje Tuđmana do Cavtata. Australskoj su se ekipi naknadno pridružili i Elvis Jelčić te Vasily Belousov.
Veliku ulogu u povezivanju Aydanova tima s dubrovačkom trkačkom zajednicom imao je Alen Bošković, glavni tajnik Dubrovačke zajednice športova i direktor Du Motiona. Nakon izravne komunikacije i molbe organizacijskog tima Majestic Filma te predstavnika ICAN-a, Bošković je pomogao okupiti i koordinirati dubrovačke sportaše i trkače kako Aydan u posljednjim kilometrima ne bi bio sam u mraku.
Bio je to trenutak koji je na najbolji način pokazao što sport može značiti – ljudi koji Aydana dotad možda nisu ni poznavali izašli su na cestu i dio njegova tereta ponijeli zajedno s njim. Direktor za odnose s javnošću i organizaciju u Hrvatskoj, Steve Ravić, tom je prilikom izjavio: „Kad sam tome svjedočio, osjetio sam emociju kao u filmu ‘Rocky’, kada mu se grad pridružio kako bi ga podigao.“
U posljednjih 30 kilometara bilo je trenutaka kada Aydan gotovo nije mogao ni hodati. U trenutku kada je teškom mukom krenuo dalje, pridružio mu se crni pas koji se pojavio niotkuda i pratio ga sve do samog cilja.
Grad Dubrovnik – čestitke gradonačelnika Mate Frankovića i službeni prijem
Dubrovnik je bio posljednja velika gradska postaja prije završne dionice kroz Konavle prema Prevlaci. Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković pozdravio je Aydana putem videosnimke, podržao organizaciju prijema te mu uputio čestitke na ostvarenom pothvatu.
Zbog službenih obveza gradonačelnik nažalost nije mogao osobno nazočiti prijemu, pa su Grad Dubrovnik službeno predstavljali zamjenik gradonačelnika Velibor Puzović i Ana Hrnić, službenica ovlaštena za privremeno obavljanje poslova pročelnice Upravnog odjela za turizam i šport. Puzović je Aydanu čestitao istaknuvši da takav pothvat zahtijeva ne samo iznimnu fizičku spremnost nego i goleme mentalne kapacitete, posebno naglasivši vrijednost povezivanja sportskog izazova s humanitarnom porukom.
Grad Dubrovnik istaknuo je ponos što je bio domaćin Aydanu na posljednjoj velikoj gradskoj etapi njegova putovanja. Frano Soldo, prijatelj Stevea Ravića i vlasnik Hard Rock Cafea Dubrovnik, ljubazno je ugostio ekipu unutar stare gradske jezgre.
Iza 827 kilometara stajao je i veliki organizacijski posao
Pothvat ove veličine nije bio samo pitanje trčanja. Iza Aydana i njegova neposrednog pratećeg tima odvijala se opsežna i višednevna organizacija koja je započela znatno prije njihova dolaska u Hrvatsku.
Tim Majestic Filma bio je uključen od samog početka te je unaprijed započeo s koordinacijom ključnih elemenata – komunikacijom s lokalnim vlastima, institucijama, medijima, sportskim klubovima te osobama koje su Aydanu trebale pružiti podršku duž cijele trase.
Važnu ulogu imao je tim predvođen Steveom Ravićem, izvršnim direktorom Majestic Filma i predsjednikom međunarodne mreže ICAN (International Croatian Artists Network). Ravić je mjesecima unaprijed stvarao mrežu kontakata, a tijekom samog pothvata koordinacija se odvijala iz dana u dan, ovisno o Aydanovu napretku.
Ja, Vesna Trokter, kao dio organizacijskog tima Majestic Filma i predstavnica ICAN-a, bila sam uključena u projekt prije samog početka trčanja te sam bila zadužena za koordinaciju s medijima i sportskim klubovima. Upravo je kroz moju komunikaciju na dubrovačkom području uspostavljena suradnja s Alenom Boškovićem.
Petra Antolić, voditeljica sponzorstva i odnosa s javnošću Majestic Filma, također je aktivno radila na PR-u, distribuciji materijala te koordinaciji aktivnosti vezanih uz Aydanov dolazak i pokušaj postavljanja svjetskog rekorda.
Potporu Aydanovoj misiji pružili su Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske te Hrvatska matica iseljenika. U Puli ga je nakon prve, više od 90 kilometara duge etape, dočekala Barbara Buršić, voditeljica pulske podružnice Matice.
Posebna podrška stigla je i putem Stevea Ravića, koji je prenio videoporuku najpopularnijeg hrvatskog pjevača, Marka Perkovića Thompsona: „Puno te pozdravljam, Aydan Marko… Ti si Hrvat i to jedino Hrvati mogu. Želim ti Božji blagoslov, neka ti Bog ulije još dodatne snage da dođeš do svojeg cilja. S tobom smo u mislima i molitvama. Samo naprijed!“ Ova je poruka Aydanu dala dodatnu snagu, a Thompsonova pjesma „Moj dida i ja“ postala je neslužbenom himnom ove priče.
Više od rekorda
Na kraju ovog puta brojke govore mnogo: 827 kilometara, deset dana gotovo neprestanog kretanja, dionice duže od 100 kilometara dnevno i cijela hrvatska obala iza njegovih leđa.
No, brojke ne govore sve.
One ne govore o boli i umoru. Ne govore o trenucima kada tijelo želi stati, a glava mora pronaći razlog za još jedan korak. Ne govore o supruzi koja ga čeka uz cestu, majci koja strepi na svaki njegov posrtaj, ponosnom ocu i sestri, niti o nepoznatim ljudima koji su ga bodrili i trčali uz njega.
Ne govore ni o golemom trudu iza kulisa – nebrojenim pozivima, dogovorima i logistici koja ga je pratila od sjevera do juga zemlje.
I prije svega, ne govore dovoljno o razlogu zbog kojeg je Aydan uopće krenuo.
Za Didu Jandru.
Mladi Australac hrvatskih korijena krenuo je iz Savudrije s duboko osobnom pričom, a na Prevlaku je stigao noseći priču koja je povezala Australiju i Hrvatsku, iseljeništvo i domovinu, sport i humanost.
Guinnessova statistika možda odlučuje kome pripada rekord, ali više od 800 kilometara hrvatske obale koje je Aydan Marko Papac pretrčao za svog djeda – nitko mu ne može oduzeti. Svaka čast, Aydane!
