Nakon vrtloga uspjeha tijekom 2025. godine — od službenih priznanja UNESCO-a, pa sve do izlaska na najveću svjetsku pozornicu gdje je pred više od pola milijuna ljudi predao veliku sliku u ulju Marku Perkoviću Thompsonu — zdravlje nagrađivanog umjetnika Charlesa Billicha tijekom 2026. godine nažalost nije bilo na njegovoj strani.
Billich će 6. rujna navršiti 92 godine, no početkom godine nije mogao ni slutiti da će mu zdravlje biti toliko ozbiljno ugroženo da je postojala velika bojazan hoće li taj rođendan uopće dočekati. Nakon višemjesečnih odlazaka u bolnicu, situacija je eskalirala do točke u kojoj se doslovno morao boriti za život.
Kontaktirao me uoči mog planiranog puta u Europu, točnije Cannes i Hrvatsku, zamolivši me da ga posjetim dan prije ozbiljne operacije. Tog sam jutra uzeo rani let iz Melbournea za Sydney kako bih bio uz svog prijatelja prije zahvata kojim mu je trebalo ukloniti gangrenu sa stopala i otkriti osnovni uzrok narušenog zdravlja.
Nakon uspješno obavljenog zahvata, svi smo vjerovali da će napokon krenuti putem oporavka i vratiti se onome što najviše voli: stvaranju remek-djela i putovanjima. Nije ni slutio da će sljedećih nekoliko mjeseci provesti u bolničkom krevetu. No, Charles Billich reagirao je na jedini način koji poznaje. Nastavio je stvarati.
Snaga vjere i podrška zajednice
Gotovo sedam desetljeća Billich svojim slikarstvom prolazi kroz izvanredan životni put, bilježeći povijesne trenutke za mnoge od najznačajnijih svjetskih institucija. Zdravstveni problemi nisu ga spriječili da dovrši sliku katedrale sv. Marije u Sydneyu, koja je predstavljena na događaju Katoličke crkve uz svečano otkrivanje od strane australskog premijera. Za tu je prigodu čak organizirano da ga prevezu iz bolnice.
Tijekom posljednja tri i pol mjeseca prolazio je kroz ponovljene tretmane u sydneyjskoj bolnici St. Vincent’s. Za njegovu suprugu Christu ova je kriza donijela zastrašujuću pomisao da bi mogla izgubiti svog supruga. Kako je fizička borba postajala teža, počeo se javljati i problem s depresijom. Umjetnik koji je cijeli život bio okružen platnima i ljudima odjednom se našao zatvoren, nesposoban raditi na jedini način koji istinski poznaje.
U tim teškim trenucima, Billich, kao čovjek duboke vjere koji njeguje veliku ljubav prema Međugorju i koji je na svojim platnima ovjekovječio Gospina ukazanja, crpio je snagu iz duhovnosti. Tijekom posjeta Međugorju, popeo sam se na Brdo ukazanja kako bih se pomolio za njega, što mu je iznimno značilo. Poruke podrške počele su pristizati sa svih strana — od kardinala Ante Ivasa i biskupa Fabijana Svaline, pa do fra Šite Ćorića. Iz te goleme podrške rodila se i ideja o pripremi knjige koja bi objedinila njegova religiozna djela.
Transformacija bolničke sobe u ‘Artelier’
Shvativši da je za njegov oporavak potrebno više od same medicine, njegova supruga Christa učinila je nevjerojatan potez — donijela je njegov svijet u bolnicu. Njegova soba pretvorena je u pravi radni studio, a na vratima je osvanulo jednostavno upozorenje: „Molimo pokucajte prije ulaska.“
Sydney je uskoro svjedočio nečemu što svijet vjerojatno nikada prije nije vidio. Stigao je novi blok za skiciranje. Bolničkim hodnicima odzvanjali su zvuci glazbenika koji su dolazili u posjet, a klinički ritam prekinut je onom nepredvidivom energijom koja oduvijek okružuje Billicha i njegovo stvaralaštvo. Christa često ističe zahvalnost bolnici St. Vincent’s što je dopustila da se nešto tako neuobičajeno odvija unutar njihovih zidova.
Ovaj prvi bolnički ‘Artelier’ na svijetu donio je promjenu. Ta transformacija nije bila medicinska, već duhovna. Vratila mu je viziju i odlučnost.
Nepokolebljivi duh i pogled prema domovini
Ponovno se smije i ponovno stvara. Iako su planovi za nedavni posjet Vukovaru i Dubrovniku te uručivanje slika gradonačelnicima Marijanu Pavličeku i Matu Frankoviću zbog zdravlja morali biti odgođeni, Billich je krenuo u misiju povratka. Nakon uspješnog zahvata u utorak, 25. kolovoza, očekuje se njegov trajniji oporavak i skori izlazak iz bolnice.
Rođen u Hrvatskoj, pobjegao je iz komunističke Jugoslavije te 1956. kao emigrant stigao u Australiju, gdje je sa suprugom izgradio instituciju i postao globalni sinonim za umjetničku veličinu — od titule Sport Artist of the Year do djela izloženih u Vatikanu i zgradi Ujedinjenih naroda.
Danas, iz svoje bolničke sobe, skicira planove za sljedeću fazu života. Planira barem još jednom posjetiti Hrvatsku, a u suradnji s našim zajedničkim prijateljem Darijem Marenićem, u planu su i brojne izložbe diljem njegove domovine. Istodobno, pokrenuta je inicijativa da ovaj umjetnički velikan napokon dobije službeno priznanje Republike Hrvatske za svoj cjeloživotni iznimni doprinos.
Nakon svih svjetskih priznanja, vrijeme je da Hrvatska stavi šlag na tortu. Pratite najnoviji dugometražni dokumentarni film „BILLICH 90“, koji uskoro stiže! Novo platno postavljeno je na štafelaj, a najbolje od Billicha tek dolazi.
Napisao: Steve Ravić
