Ima nečeg duboko dirljivog u prizorima kada se, nakon gotovo pola stoljeća, ispred vrata stare srednje škole ponovno okupe ista ona lica koja su nekoć zajedno dijelila školske klupe, strahove od ispita i snove o budućnosti. Danas su se, u duhu njegovanja trajnih vrijednosti i starih prijateljstava, ispred srednje škole okupili upravni referenti, generacija koja je svoje srednjoškolsko obrazovanje završila sada već daleke 1981. godine.
Povod ovom susretu bila je impresivna 45. obljetnica mature. Iako su desetljeća koja su ostala iza njih ispisala različite životne priče, oblikovala ih u zrele ljude i odvela na razne strane, stisak ruke i iskreni osmijesi ispred poznate školske zgrade svjedočili su da vrijeme nije izbrisalo onu iskonsku, autentičnu povezanost.
Protok vremena možda je donio pokoju sijedu vlas i životno iskustvo, no razgovori su odisali jednakom onom mladenačkom energijom i elanom. U tim trenucima evociranja uspomena, ponovno su oživjele anegdote s nastave, prisjećanja na stroge, ali pravedne profesore, kao i na onaj specifičan osjećaj zajedništva koji se danas, u vremenu otuđenosti, čini dragocjenijim nego ikad.
Nakon tradicionalnog okupljanja i fotografiranja ispred mjesta gdje je njihova mladost ostavila najdublji pečat, generacija je svoje druženje u opuštenoj i srdačnoj atmosferi nastavila u dobro poznatom lokalnom ambijentu “Jura shopa”. Uz čašicu razgovora, smijeh i neizbježno prebiranje po starim uspomenama, proslava se pretvorila u pravu odu prijateljstvu.
Ovakvi susreti nisu samo puko obilježavanje obljetnica; oni su podsjetnik na važnost ljudskog kontakta, na korijene iz kojih smo potekli i na ljude koji su bili tu kada smo tek formirali svoje poglede na svijet. Generaciji upravnih referenata iz ’81. želimo još mnogo ovakvih vedrih i ispunjenih susreta, uz nadu da će njihovo njegovanje tradicije okupljanja poslužiti kao lijep primjer i mlađim generacijama.
Nino Erceg
