U predivnom, prirodnom ambijentu restorana “Lopoč” u Momićima, okupila se generacija koja nosi posebnu težinu i ponos – metkovski maturanti kemičari, klasa iz povijesne školske godine 1990./1991. Bila je to prilika za slavlje velikih 35 godina od trenutka kada su, sa srednjoškolskim svjedodžbama u rukama i nadom u srcu, zakoračili u svijet odraslih. Vrijeme provedeno u školskim klupama te prijelomne godine ostavilo je neizbrisiv trag na svakom od njih, ispreplićući mladost s ozbiljnošću vremena, što ih je učinilo iznimno povezanima i usmjerenima na prave, trajne životne vrijednosti.
Posebnu radost i emotivnu notu ovom dirljivom susretu donio je njihov razrednik, profesor Eric Toth. Susret učenika i razrednika nakon toliko godina uvijek je svjedočanstvo onog najljepšeg u obrazovanju – odnosa izgrađenog na međusobnom poštovanju, razumijevanju i ljudskosti. Profesor Toth nije im bio samo predavač, već i pedagog u najplemenitijem smislu te riječi, usmjeravajući ih da, prije svega, postanu dobri, pošteni i odgovorni ljudi.
Uz neretvanske specijalitete i ugodnu atmosferu, večer je brzo ispunio smijeh i prepričavanje starih anegdota sa školskih hodnika. Iako su se godine nanizale, osjećaj bliskosti među nekadašnjim kolegama iz klupa ostao je potpuno netaknut. Iskreni razgovori o životnim putevima koji su ih odveli na različite strane pretvorili su se u slavlje dosadašnjih postignuća, obitelji i karijera. U svakoj se riječi osjetila ona važna spoznaja – temelji postavljeni u rodnom kraju i srednjoj školi odigrali su ključnu ulogu u njihovim životima. Naravno, u tišini i s dužnim poštovanjem, prisjetili su se i onih iz svoje generacije koji više nisu s njima, čuvajući njihovu uspomenu trajno u srcu.
Ovakve obljetnice mnogo su više od obične proslave. One su dragocjeni podsjetnik na to koliko su važni naši korijeni i zajednica iz koje potječemo. Generacija metkovskih kemičara ’90./’91. svojim je okupljanjem pokazala da iskreno prijateljstvo i osjećaj pripadnosti ne blijede pred izazovima vremena, već s godinama postaju samo snažniji i neprocjenjivo vrijedniji.
Nino Erceg
