Kada se spoje nesputana radost življenja, njegovanje zajedništva i ljepota naše jadranske obale, nastaju uspomene koje griju srce. Upravo su jednu takvu večer, ispunjenu dalmatinskom pjesmom i iskrenim osmjesima, stvorili članovi Matice umirovljenika Neretva iz Metkovića. Njihov nedavni izlet na Pelješac, u do posljednjeg mjesta ispunjenom autobusu, nadmašio je okvire običnog ljetnog putovanja i pretvorio se u istinsko slavlje života u zlatnim godinama.
Odredište ove vesele neretvanske ekspedicije bilo je pitoreskno pelješko naselje Sreser, domaćin hvalevrijedne manifestacije „Dani valova tradicije – Dan mora, ribe i školjki“. Zanimljivo je da je za mnoge ovo bio prvi susret s ovim mirnim, pomalo skrivenim kutkom smještenim nedaleko od Janjine. Dolazak u sami suton otkrio je svu čar i spokoj Sresera, a jedini “propust” ovog inače besprijekornog izleta bio je taj što su mnogi, vidjevši primamljivo more, iskreno požalili što u torbama nisu ponijeli i kupaće kostime. Umjesto osvježenja u valovima, vrijeme do početka fešte ispunili su opuštenim šetnjama i fotografiranjem, upijajući svaki detalj ovog šarmantnog mjesta.
Kada je manifestacija započela, očekivanja gostiju nisu samo ispunjena, već i uvelike nadmašena. U vremenima kada smo navikli da se svaki segment turističke ponude strogo mjeri i komercijalizira, domaćini su pokazali ono najljepše lice dalmatinskog gostoprimstva. Bogata i vrhunski pripremljena gastronomska ponuda ribljih specijaliteta bila je potpuno besplatna, što je nesebična gesta koja je cijelom događaju udahnula jednu pomalo zaboravljenu dimenziju iskrene dobrodošlice i poštovanja prema gostu.
Za onaj ključni, emotivni pečat prave fešte pobrinuo se glazbeni sastav iz Metkovića. Njihovi su zvuci na pelješkom tlu djelovali kao komadić doma, a pomno odabran repertoar brzo je užario podij ispred pozornice i rasplesao i one najsuzdržanije. Glazbenici nisu zaboravili svoje sugrađane – tijekom večeri su u dva navrata javno i srdačno pozdravili neretvanske umirovljenike, a publika im je uzvratila pravim, burnim ovacijama.
Da je izlet uspio u svakom pogledu, najbolje je posvjedočio povratak kući u kasnim noćnim satima. Umjesto umora, autobusom su odjekivali pjesma, pošalice i zvonki smijeh. Prepuni pozitivnih dojmova i obogaćeni novom životnom energijom, naši su umirovljenici donijeli i jednu važnu, jednoglasnu odluku – ova nezaboravna ljetna noć tek je početak. Odlazak na pelješku ribarsku feštu od sada, sasvim zasluženo, postaje njihova nova tradicija.
Nino Erceg
