U 91. godini života u splitskoj je bolnici preminuo monsinjor Mile Vidović, istaknuti povjesničar, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije i čovjek koji je svojim cjeloživotnim radom trajno zadužio Crkvu, povijesnu znanost i cjelokupno društvo. Njegovim odlaskom gubimo ne samo predanog duhovnog pastira, već i vrsnog intelektualca i kroničara našeg identiteta, čiji je rad duboko utkan i u memoriju naše doline Neretve.
Život posvećen služenju i znanju
Mons. Vidović bio je primjer kako se poziv vjere i predanost znanstvenoj istini mogu skladno i plodonosno ispreplesti. Svoj akademski put okrunio je 1977. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, obranivši tezu o makarskom biskupu Nikoli Bijankoviću. Time je stekao naslov doktora teoloških znanosti sa specijalizacijom iz povijesti Crkve u Hrvata, čime je postavio čvrste temelje za svoj budući istraživački rad.
Njegova stručnost, elokventnost i ljudskost prepoznati su kroz niz iznimno odgovornih službi koje je obnašao. Djelovao je kao voditelj Nadbiskupske kancelarije u Splitu, generalni vikar te arhiđakon metropolitanskoga kaptola. Mnogim će generacijama ostati u trajnom sjećanju i kao ravnatelj Nadbiskupijske klasične gimnazije “Don Frane Bulić” u Splitu, gdje je, promičući klasične vrijednosti i obrazovanje, strpljivo usmjeravao mlade umove.
Ostavština koja trajno obvezuje
Iako je njegovo djelovanje imalo nacionalni i nadbiskupijski značaj, ono što mons. Vidovića čini posebno bliskim našem kraju jest njegovo kapitalno autorsko djelo “Povijest župa doline Neretve”. Kroz tu je knjigu, kao i kroz monumentalna djela “Povijest Crkve u Hrvata” i “Splitsko-makarska nadbiskupija”, sačuvao od zaborava neprocjenjive dijelove naše lokalne baštine.
Svojim je radom pokazao da se istinsko upravljanje i služenje zajednici očituje i u čuvanju njezine povijesti. Bio je neumoran u istraživanju; do samoga je kraja predano radio na knjizi posvećenoj svećenicima Splitsko-makarske nadbiskupije, žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća. Njegova posvećenost rasvjetljavanju teških povijesnih trenutaka svjedoči o dubokoj ljudskoj empatiji, iskrenosti i moralnoj obvezi prema dostojanstvu svake žrtve.
Priznanja i posljednji ispraćaj u rodnom kraju
Veličinu i značaj njegovog doprinosa prepoznali su najviši crkveni i svjetovni poglavari. Papa Pavao VI. udijelio mu je naslov monsinjora još 1970. godine, dok mu je papa Ivan Pavao II. 1981. godine dodijelio naslov počasnog prelata. Prije deset godina, Splitsko-dalmatinska županija uručila mu je nagradu za životno djelo, odajući mu tako zasluženo priznanje za neumorno svećeničko djelovanje te izniman doprinos hrvatskoj crkvenoj povijesti. Uz autorske knjige, mons. Vidović je svoje ogromno znanje nesebično dijelio na brojnim znanstvenim skupovima te kroz članke u raznim časopisima i novinama.
Sprovod mons. Vidovića održat će se u utorak na Mliništu (Zažablje). Njegov se ovozemaljski put time simbolično i dirljivo završava u krilu kraja iz kojeg je potekao i čiju je povijest tako brižno i stručno čuvao. Iza njega ostaje bogata pisana riječ i autentičan primjer života proživljenog u iskrenoj službi Bogu, čovjeku i istini.
Nino Erceg
