
Proteklog vikenda, članovi Hrvatskog planinarskog društva Metković ostvarili su cilj kojem teži svaki istinski zaljubljenik u prirodu – uspon na Sinjal, najviši vrh Republike Hrvatske. Dinara je, uz odlične vremenske uvjete, našim planinarima pokazala svu svoju raskoš, ali i surovost, pruživši im iskustvo koje će trajno ostati upisano među najljepše uspomene. Ovaj pothvat još je jednom potvrdio koliko su zajedništvo, upornost i poštovanje prema prirodi vrijednosti koje obogaćuju našu zajednicu.

Putovanje do podnožja i snaga zajedništva
Ekspedicija je započela u subotnjim jutarnjim satima. Nakon kraćih zaustavljanja u Sinju, uslijedila je okrjepa u Kninu, gdje je prekrasan pogled s povijesne kninske tvrđave poslužio kao savršen uvod u ono što slijedi. Pravi test strpljenja uslijedio je na makadamskom putu prema planinarskoj kući Brezovac. Iako je dionica dobro protresla i vozila i putnike, nije uspjela narušiti vedar duh metkovske ekipe.
Dolazak u Brezovac u kasnim poslijepodnevnim satima donio je onaj najljepši dio planinarstva – iskonsko ljudsko povezivanje. Upoznavanje s društvima iz Slovenije, Crikvenice i Rijeke, uz topli grah, partiju karata, iskren smijeh i zafrkanciju, podsjetnik je na ljepotu klasičnih, jednostavnih životnih radosti koje u svakodnevnoj žurbi često zaboravljamo.
Nedjeljni uspon: Hrabrost u malim koracima
Nedjeljno jutro započelo je rano. Već u 5 sati budilice su bile suvišne; tiho komešanje i entuzijazam planinara koji se spremaju za pokret bili su sasvim dovoljni za buđenje. Staza je ekipu najprije vodila kroz gustu, tihu bukovu šumu, gdje se napredovalo laganim, ali sigurnim tempom.
Ono što ovaj uspon čini posebno emotivnim i vrijednim divljenja jest prisutnost najmlađe članice, trogodišnje planinarke. Njezina hrabrost, nepresušna energija i osmijeh kojim je svladavala svaki metar staze istinska su inspiracija. Uz društvo srndaća i pokoje lisice koji su diskretno pratili kolonu, ovi prizori svjedoče o važnosti usađivanja ljubavi prema prirodi od najranije dobi.
Surovo lice Dinare i nagrada na vrhu
Nakon zasluženog predaha kod planinarskog skloništa Zlatko Prgin, gdje su najmlađi prikupili snagu, uslijedio je najzahtjevniji dio puta. Dinara je tu pokazala svoj pravi karakter. Oštar kamen, strmiji uspon i suroviji teren zahtijevali su maksimalnu koncentraciju, oprez i međusobno bodrenje.
Ipak, izlazak na sam vrh opravdao je svaki uloženi napor. Pogled sa Sinjala jednostavno ostavlja bez daha, nagrađujući trud impresivnim panoramama:
- Sjeveroistočno: Vrhovi Troglav i Konj
- Jugoistočno: Modrina Perućkog jezera
- Južno: Kijevski Kozjak i Svilaja
- Zapadno: Planina Promina
Na samom vrhu, snažni udari vjetra poslužili su kao prirodni podsjetnik na snagu i veličinu planine. No, ni taj vjetar nije mogao ohladiti emocije. Stajati na najvišoj točki domovine za svakog je planinara poseban, duboko proživljen trenutak ponosa. Članovi HPD Metković vratili su se u dolinu bogatiji za jedno neprocjenjivo iskustvo, dokazujući još jednom da se najveće životne pobjede ostvaruju korak po korak, uz podršku ljudi s kojima dijelimo put.
HPD Metković













