Svetkovina sv. Leopolda Bogdana Mandića i Dan Dubrovačko-neretvanske županije prilika su da se, uz pijetet prema onima koji su položili živote za slobodu, prisjetimo istinske svrhe svakog javnog djelovanja – rada na dobrobit zajednice. Svečana sjednica, kojoj su prethodili polaganje vijenaca na dubrovačkom groblju Boninovo i sveta misa u Crkvi Gospe od Milosrđa, u prvi je plan s pravom stavila upravo pojedince i kolektive čiji je rad protkan ljubavlju prema zavičaju, očuvanjem tradicije i nesebičnom brigom za bližnjega.
Ovogodišnja Nagrada za životno djelo zasluženo je otišla u ruke prof. Vidoslava Bagura, čovjeka koji je čitav svoj radni i životni vijek posvetio otrgnuću od zaborava našeg bogatog kulturnog nasljeđa. Započevši svoj put kroz rad s mladima u našem Metkoviću, njegova vizija u osnivanju KUD-a Metković i pokretanju najznačajnije neretvanske smotre ”Na Neretvu misečina pala” postala je trajni zalog očuvanju identiteta cijeloga kraja. Njegov rad na revitalizaciji običaja diljem županije, uključujući i ulogu u trajnom dokumentiranju Lastovskog poklada za UNESCO, nemjerljiv je.
Ipak, prava se veličina ovog stručnjaka očitovala u njegovom iskrenom i autentičnom obraćanju u ime svih laureata. Odbijajući preuzeti isključivu zaslugu za svoje životno djelo, prof. Bagur ga je posvetio običnom čovjeku, kazivačima diljem Hrvatske, a nadasve svojoj majci Anđi i babi Kati. Podsjetnik je to na neiscrpnu snagu naših predaka koji su nam, živeći u teškim i nerijetko oskudnim vremenima, u naslijeđe ostavili mudrost, prkos i duboko ukorijenjene klasične vrijednosti od kojih ne bismo smjeli odstupati.
Tu istu nit očuvanja identiteta, ali kroz prizmu znanosti, jezika i povijesnih činjenica, stamenito njeguje i dr. sc. Domagoj Vidović, dobitnik godišnje nagrade. Ovaj istaknuti jezikoslovac i onomastičar svojim predanim radom rasvjetljava povijesne slojeve našeg kraja, ne bježeći pritom od odgovornosti da argumentirano brani hrvatsku kulturnu baštinu u javnom prostoru. Njegovo glasno i kontinuirano ukazivanje na probleme Hrvata u susjednim državama primjer je intelektualca koji ne ostaje zatvoren u akademskim krugovima, već aktivno i empatično djeluje u svom društvu.
Kada govorimo o služenju zajednici, osjećaj duboke zahvalnosti budi rad Miše Đuraša i HGSS stanice Dubrovnik. Đuraš je, napustivši mjesto ravnatelja muzeja kako bi se stavio na raspolaganje obrani Domovine, a potom utemeljivši Muzej Domovinskog rata, pokazao što znači živjeti domoljublje i štititi povijesnu istinu. S druge strane, dubrovački volonteri HGSS-a, koji su proslavili dva desetljeća rada, utjelovljenje su čiste empatije. Njihova spremnost da, ne pitajući za uvjete ni doba dana, izlože vlastiti život opasnosti kako bi spasili tuđi, ulijeva sigurnost svakom stanovniku i posjetitelju naše županije.
Da bi zajednica disala punim plućima i zdravo se razvijala, potrebni su joj sport i tradicija koji okupljaju mlade. Upravo su zato priznanja u pravim rukama kada su u pitanju kolektivi koji desetljećima grade društveni život juga. Ženski odbojkaški klub Dubrovnik, koji već 55 godina odgaja generacije sportašica prkoseći čak i ratnim nedaćama; KUD Marko Marojica iz Župe dubrovačke sa svojih pola stoljeća čuvanja narodnih nošnji i plesova poput linđa; te blatski BŠK Zmaj, ponos Korčule koji slavi impresivnih stotinu godina postojanja i kontinuiranog rada s djecom – pravi su primjeri kako se kroz zajedništvo i predanost gradi ljepše društvo.
Ovi laureati zorni su pokazatelj da upravljanje i javno djelovanje imaju smisla isključivo kada su podređeni općem dobru. Kako je u svom govoru mudro zaključio prof. Bagur, naglašavajući da za njega ova nagrada ne znači kraj puta: “Suradnja s mladima i iskustvo može puno toga dati.” Na tom tragu, naša je obveza cijeniti te ljude i kolektive, prepoznavati njihov rad i, svatko u svojim mogućnostima, pridonositi boljitku sredine u kojoj živimo.
Nino Erceg
