Postoje putovanja koja se ne mjere prijeđenim kilometrima, već neizmjernom snagom volje. Upravo jedno takvo putovanje nedavno je završila Antonia Kiridžija, članica Društva multiple skleroze Dubrovačko-neretvanske županije. Iako danas živi u Dubrovniku, ova hrabra žena rodom je iz neretvanske Vlake, a na njezinom putu vjere u talijanski Asiz od nezamjenjive su joj pomoći bili upravo njezini Neretvani – hodočasnici iz Župe sv. Ilije iz Metkovića.
Antonia već duže vrijeme hoda polako i teško, uz pomoć štake, hrabro se boreći sa svakodnevnim izazovima koje donosi multipla skleroza. Ipak, njezina velika želja bila je posjetiti grob svetog Franje u Asizu, koji je nakon gotovo 800 godina ponovno otvoren. Na ovo zahtjevno hodočašće krenula je potpuno svjesna svojih tjelesnih ograničenja, ali vođena još snažnijom željom.
Kako to često biva kod nepredvidivih dijagnoza, negdje na putu tijelo je reklo “ne mogu više”. Noge su popustile, bol se pojačala, a štaka više nije bila dovoljna podrška. Mogla je odustati i nitko joj to ne bi zamjerio. No, Antonia u Asiz nije došla da bi odustala.
Sjela je u invalidska kolica i nastavila dalje. Taj trenutak nije bio poraz, već snažan dokaz da se putovanje nastavlja i onda kada se promijeni način na koji ga prolaziš. Njezina odluka svjedoči o pravoj hrabrosti: onoj koja ne odustaje od cilja, već pronalazi drugi put da do njega dođe.
Stigavši na svoje odredište, Antonia je zapalila svijeće. Za sebe. Za sve članove svoje udruge. Za svakog pojedinca koji se svakodnevno bori s vlastitim tijelom, strahovima i ograničenjima. Tim činom, njezino je hodočašće preraslo osobne okvire i postalo simbol nade.
“I na kraju — ona je pobijedila. Koga? Sebe! Ne zato što je prošla hodočašće bez teškoća, nego zato što je prošla upravo unatoč njima,” s ponosom ističu iz Društva multiple skleroze DNŽ.
Na ovom dirljivom putovanju, neprocjenjivu ulogu odigrali su župljani Župe sv. Ilije Metković. Njihova ljudska i bratska ruka pomoći omogućila je Antoniji da ostvari svoj san, na čemu im iz Društva i ovim putem upućuju veliko i iskreno hvala.
Zapis iz Asiza o našoj Antoniji ostaje priča o vjeri, nevjerojatnoj upornosti i ljudskoj snazi. Priča koju svi trebamo nositi sa sobom kao podsjetnik da, kada tijelo stane, volja doista može nastaviti.
Hvala ti, Antonia, na ovoj lekciji o hrabrosti!
Nino Erceg
