Ušće Neretve – Dok zima polako kuca na vrata, a temperature padaju, ušće naše Neretve i dalje prkosi sivilu jednim od najljepših prizora koje priroda može ponuditi. Jučer su posjetitelje i ljubitelje prirode ponovno oduševili naši, sada već možemo reći – stalni gosti.
Riječ je, naravno, o plamencima. Ovi elegantni ljepotani, koji svojim ružičastim perjem unose dašak egzotike u dolinu Neretve, čini se, ne žure nikamo.
Utočište u laguni Galičak
Iako su plamenci ptice selice koje često samo prolaze ovim krajevima, ove godine im se boravak na ušću posebno svidio. Najveća koncentracija ovih ptica primijećena je u laguni Galičak.
Plitka voda lagune, bogata sitnim račićima i organizmima kojima se hrane (i koji im daju tu prepoznatljivu boju), pokazala se kao savršen “švedski stol” i sigurno utočište. Mir, tišina i bogatstvo našeg močvarnog ekosustava očito su dobitna kombinacija koja ih je zadržala duže nego što smo možda očekivali.
Prizor za razglednicu
Promatrati ih jučer bilo je pravo zadovoljstvo. Njihove vretenaste noge i dugi vratovi, u kontrastu s plavetnilom vode i neba te zelenilom šaša, stvaraju sliku koja kao da ne pripada ovom kontinentu, a opet je postala neodvojivi dio neretvanskog krajolika.
Činjenica da su “još uvijek tu” veseli sve ornitologe, fotografe i slučajne prolaznike. To je ujedno i potvrda vrijednosti ušća Neretve kao ključne točke bioraznolikosti.
Dokle god im se sviđa u Galičaku, mi ćemo uživati u pogledu – naravno, s pristojne udaljenosti, kako bismo našim dragim gostima osigurali mir koji im je potreban.
Nino Erceg
Izvor: Brkata sjenica, Bariša Ilić
