U rodnoj Župi sluge Božjega oca Ante Gabrića, Župi sv. Ilije proroka u Metkoviću, nakon trodnevne duhovne obnove koju je predvodio studenski kapelan u Splitu don Antun Mate Antunović, u ponedjeljak 20. listopada slavljena je sveta misa u čast ocu Gabriću, misionaru, koji je preminuo na glasu svetosti u Indiji 20. listopada 1988.g.
Govoreći u homiliji o ocu Gabriću, istaknuo je kako je otac Gabrić rođen u obitelji koja je bila plodno tlo za jedno takvo zvanje. Imao je žudnju da postane mučenik, htio se što više suobličiti Kristu koji je dao svoj život za nas.
U tom smislu, Gospodin nam danas postavlja pitanje: „A što ti činiš, meni za ljubav? Ne zato, što Isusu to treba. On je punina života. Stvorio nas je na sliku i priliku i imamo priliku biti poput njega – približavat se tom idealu. Stoga, dan u kojem nismo ništa učinili za Isusa je izgubljen dan. ‘Što učinismo jednome od najmanje braće, njemu učinismo.’ Otac Gabrić bio je zadivljen naučiteljima Crkve, njih Crkva stavlja kao svjetionike.
Vidio je, kako su ljudi koji trpe, povlaštene osobe, ne zato što Bog voli trpljenje, nego nakon što se dogodio pad u istočni grijeh, patnja je ušla u svijet kao posljedica grijeha čovječanstva. Duše žrtve, postaju, ne oni koji su prokleti, jer križ nije prokletstvo, nego spasonosno sredstvo od kad ga je Krist primio na svoja leđa i dao život za nas.
„Danas, u ovom čitanju vidimo, kako Pavao šapuće i viče, osobito muškarcima – da naš prvi zadatak , treba biti molitva. Jako je važno da shvatimo, da ono što činimo drugima, činimo zapravo svojoj vlastitoj duši. Ljudi nas ranjavaju, jer su i sami ranjeni, Đavao nas napada kroz njihove rane. Reći će veliki sv. Pio – đavao je na koncu sve kriv! Nećemo ga povrijedit osvetom,mržnjom,nepraštanjem, već, kao što se vatra gasi vodom, tako zlo – dobrotom!“…
Sv. Franjo nadahnuo je Leonarda, župnika oca Gabrića, da ima život u Franjinu duhu – osjetljivost za siromahe, svetost u liturgiji, ljubav prema euharistiji, strpljivost u ispovjedi…
„Ako se netko približava Bogu, ne, da bi se pravio važan pred drugima, nego zato što zna da je Bog vrijedan svake ljubavi i zato što želi bit ponizna i blaga Srca poput Njega, on će bit magnet i za druge duše da dođu Bogu! Ako bi mogli sažet moto Ante Gabrića bio bi – ljubiti Boga i druge privoditi toj Ljubavi!“ Antunović je podsjetio i na riječi Pape Franje: „Ako nikoga nemam potrebu molitvom, žrtvom, radom duhovnim i tjelesnim djelima milosrđa privući istinskom smislu i sreći života – Bogočovjeku Isusu Kristu, postavljam si pitanje, jel’ uopće taj čovjek kršćanin!“
Velika sveta Majka Terezija, volim reći – ‘kako je ona kanonizirala oca Gabrića, držala, da je svet svećenik koji je imao pastirsko Kristovo srce u sebi,’ naglašava Antunović.
Posvjestite na današnji dan, možda uzmite sebi zadatak, ako ste iz njegovog mjesta, da vam neće proći dan, da ga zazovete u molitvi, izmolite deseticu krunice, s dodatkom – Oče Gabriću, pomozi mi, da i ja budem svet, a onda nadodate ostale nakane. „Što će ti da sve imaš na zemlji a promašiš nebo!“ Ovih dana, govorili smo o vječnosti na koju tako lako zaboravimo, da ovdje tek privremeno boravimo, da nas ona čeka, da će doći i nikada neće proći, govorili smo o znanstvenim dokazima… „Otac Ante Gabrić, bio je spreman sve muke trpjeti na zemlji, zato što, kad je učio teologiju, sigurno su mu u ruke došli mistici,a oni govore o viđenju raja, čistilišta i pakla. Premalo živimo za Boga i za Nebo,“ ističe Antunović.
„Ako znate da je najjača molitva koju je Bog ostavio na zemlji – misa, donesite odluku da ćete nastojat svaki dan biti na misi. Zašto ne, nije to fanatičnost, to je normalnost, nije grijeh ako propustiš, grijeh je nedjeljom propustit.“ Dopusti Isusu, da bude tvoja najveća ljubav, nećeš ništa izgubit, nego neizmjerno više dobit u vremenu a pogotovo u vječnosti. Riječi oca Gabrića na današnji njegov dan, podsjećaju nas, da se probudimo dok je vrijeme, ne možemo se izvlačiti.
Vječnost postoji, duša postoji, jedini Bogočovjek Isus Krist uskrsnuo je i pobijedio smrt, sotonu i grijeh. Izvorna je crkva Katolička. Dana su nam sva sredstva za naše spasenje, posvećenje. Nećemo svi uživati u raju. Onaj tko je jako narastao u ljubavi, radosti, miru, krepostima, imat će veću slavu u nebu i uživat će; neće bit zavisti.
Nemojte nikad ovim svijetom hodat kao nevoljeni, kao da vam je život besmislen, kao da vam nije otkriven razlog križa. Bog nije htio patnju u početku, ona je posljedica grijeha,nije prokletstvo nego spasonosno sredstvo. Dobro je moliti za zdravlje duše i tijela ali iznad svega da imamo ljubav prema Božjoj volji, ljubavi prema spasonosnom križu. Svaki dan, može biti dan poziva u vječnost. Zato nemojte odgađati obraćenje, jer, odgađanje je otežavanje obraćenja. Bog nas upozorava: ako ne postignemo svetost na zemlji, ako se spasimo , morat ćemo se posvetit kroz puno bolnije čistilište da bi ušli u Nebo, zaključio je Antunović.
Antonija Menalo
