Hrvati su se odrekli vlastitih predaka Ilira i o njima ništa više ne žele čuti a pogotovo se ne žele baviti s njihovom baštinom i naslijeđem. Ovakav stav prevladava u „mainstreamu“ hrvatskog društva čineći nesagledive štetne posljedice na našu povijest i kulturu ali, na žalost, bitno utječući i na našu budućnost. Jer narod koji ne zna ili zaboravi svoju prošlost nema ni svoju budućnost.
Stoga smo, zajedno s Tomislavom Beronićem i Goranom Majetićem odlučili organizirati Prvu hrvatsku konferenciju o Ilirima nazvavši je IliriKon 2025. Konferencija je održana od 26. – 28. rujna 2025. na otoku Šolti. Događaj je spojio znanstveni program, likovne i glazbene umjetničke sadržaje te izlete na ilirske gradine i gomile, nudeći sudionicima jedinstven doživljaj naše drevne povijesti.
Prva hrvatska konferencija o Ilirima i predavači iz cijele Hrvatske
Konferencije o Ilirima su se redovito održavale u Jugoslaviji ali taj kontinuitet nije, na žalost, nastavljen u Hrvatskoj. Na pamet nam padaju tri posljednje konferencije o Ilirima: Iliri u antičko doba (Sarajevo, 1966.), Utvrđena ilirska naselja (Mostar, 1974.) i Duhovna kultura Ilira (Herceg-Novi 1982.) Stoga je ova naša konferencija prva hrvatska za koju se nadamo da će postati i tradicionalna. Na konferenciji su sudjelovali predavači iz cijele Hrvatske: Goran Majetić, Miško Erak, Tomislav Beronić, Natalija Princi, Tonči Milišić, Markica Vuica, Andrija Pećar, Božen Živaljić, Tihomir Ivančan i Nikica Arapović. Tijekom tri dana predstavili smo niz tema – Divovi u Ilira, Iliri i hrana kroz povijest (mogućnost primjene u turizmu), Korištenje spilja i čatrnja u ilirsko doba, Izgubljena civilizacija naših ilirskih predaka u Donjoj Neretvi, Troja na Istočnom Jadranu, Nakit i ukrasi ilirskih žena kao preteče glagoljice, Tradicija kamenovanja (Rotne gomile – drevna sudišta), Sladinac pored Ploča: Genius loci od Ilira do Hrvata, Ilirski novac u Dalmaciji i Izvorna umjetnost Ilirije.
Izleti na ilirske gradine i gomile
Svaki dan u prijepodnevnim satima sudionici su sudjelovali u vođenim izletima na ilirske lokalitete na Šolti – gradinu Rogač, gradinu Donje Selo i obrednu gomilu Vela Straža u Gornjem Selu. Na tim je svetim ilirskim mjestima Goran Mikas, u poljičkoj narodnoj nošnji, svirao tradicionalne instrumente koji potječu još iz ilirskog doba: liricu, gajde i diple. Zanimljivo je da smo, u neformalnom dijelu programa, posjetili i gradinu Gradac za koju se veže legenda uz ilirsku kraljicu Teutu. Osim na Šolti, pučka predaja spominje njezine dvore ili utvrde još kod Sućuraja na Hvaru, na otoku Svetac (Sv. Andrija) i na našim Baćinskim jezerima. To su upravo prostori na kojima je formirano prvo ilirsko (ardijejsko) kraljevstvo kojim su vladali Pleurat, Agron, njegova supruga Teuta, Demetrije Farski i Balej.
Drevna umjetnost
Poseban ugođaj donijele su izložbe slika Tihomira Ivančana i Mirjane Drempetić Hanžić. Tihomir prakticira „izvorno“ slikarstvo ilirske tematike i direktno se naslanja i nastavlja tradicije udruge „Zemlja“ kao i „Hlebinske škole naive“ ali pri tome suvereno gradi svoj vlastiti stil koji se temelji na povratku izvoru i simbolizmu naših znanih i neznanih predaka. U Tihomirovom slikarstvu vrijednosti ilirskog simboličkog sustava dolaze do punog izražaja kao što je to nekada bio slučaj s Rabuzinovim „suncem“ ili još ranije u arheologiji sa Stipčevićevim ilirskim urbanizmom i planimetrijom koje je povezao s njihovim simboličnim sustavom vrijednosti.
U programu se „našla“ i degustacija prigodnog „Ilirskog piva“ pivovare Podrum iz Karlovca.
Ilirski plemena na hrvatskom povijesnom prostoru i njihov genetski zapis
Iliri su zapravo plemena s atributima naroda koja su u zadnjem tisućljeću prije Krista boravili na područjima hrvatskih povijesnih prostora. Prije svih su to Delmati, Japodi, Panonci, Kolapijani, Histri, Liburni, Ardijejci, Plereji, Autarijati, Daorsi, Narensi, Manijci, Nesti, Hili, Bulini ali i drugi… Iliri su najstariji poznati naseljenici prostora na kojima danas obitavaju Hrvati i direktna su karika – poveznica u njihovom razvoju. Vrlo je izvjesno kako iIliri nisu najstariji politički narod koji je obitavao na našim prostorima (prije njih su bili Pelazgi npr.), ali o Ilirima imamo dostupne informacije preko svih znanstvenih disciplina koje je ova konferencija istaknula. Jedna od disciplina koja nam daje egzaktne odgovore o našem podrijetlu je genetika. Dosadašnja genetska istraživanja su dokazala kako je najeuropskija i najstarija haplogrupa I i a njen haplotip I2a1 najzastupljeniji upravo na našim prostorima oko šireg dinarskog masiva. (U Dalmaciji i Hercegovini preko 70% muškog stanovništva nosi ovaj „biljeg“). Štoviše, riječ je o istim prostorima na kojima se nalazi više od 95% svih evidentiranih monolita, primjeraka pretpovijesne megalitske tradicije, odnosno primjeraka iz ruha srednjovjekovne tradicije (stećaka).
Deklaracija o ilirskom naslijeđu Hrvata
Na kraju konferencije usvojena je i Deklaracija o ilirskom naslijeđu Hrvata koja našoj javnosti šalje niz poruka od kojih izdvajamo najvažnije:
- Iliri su razvili vlastitu civilizaciju u svemu ravnopravnu grčkoj i rimskoj koja predstavlja temelj europske civilizacije;
- Iliri su imali svoju religiju koja se je s vremenom transformirala u kršćansku;
- Iliri su (poput ostalih civilizacija) imali i svoj jezik i svoje pismo – glagoljicu;
- Produhovljena megalitska kultura s monumentalnim gradinama od prije nekoliko tisuća godina direktan je dokaz zavidne ilirske graditeljske vještine;
- Gomile ili tumuli su nijemi svjedoci događaja vezanih za duhovni aspekt, ritualne obrede i pokope naših predaka Ilira još od neolitika;
- Stećci su megalitni ilirski spomenici izrađivani u kontinuitetu od prapovijesti do srednjeg vijeka i materijalni su dokaz autohtonosti današnjih Hrvata.
Štoviše, teze o doseljavanju Hrvata na hrvatski povijesni prostor, starosti i autorstvu glagoljice i srednjovjekovlju stećaka i druge nastale su u sklopu takozvane bečko-berlinske škole pod okriljem njemačkog nacionalističkog pokreta u XIX. stoljeću, odražavaju se i danas kroz suvremene procese gospodarskih i političkih interesa globalističkih elita. Suprotstavljanje takvim trendovima vidimo kroz povratak iskonskim vrijednostima i jačanjem veza čovjeka i njegovog zavičaja kao prirodnog okruženja. Tek afirmacijom naših identiteta, prvenstveno ilirskog i hrvatskog, postajemo kompetentni za preuzimanje globalnog identiteta i ostvarujemo preduvjete suživota lokalnog i globalnog, autohtonog i univerzalnog.
Iliri su najstariji poznati naseljenici prostora na kojima danas obitavaju Hrvati i direktna su poveznica u njihovom razvoju te smo obvezni odnositi se s poštovanjem prema njihovom povijesnom nasljeđu: ilirska povijest je i hrvatska povijest, ilirska kultura je i hrvatska kultura, ilirska baština je i hrvatska baština.
Zanimljiva je činjenica što čak pola prezentera na konferenciji imaju povenicu s Neretvom (Tonči Milišić, Markica Vuica, Andrija Pećar, Nikica Arapović i Miško Erak) i svi oni priželjkuju da se jedna od slijedećih konferencija o Ilirima održi u našoj dolini.
Uskoro će svjetlo dana ugledati i Zbornik radova Ilirikon 2025. u kojem će biti predstavljeno svih deset prezentacija u pisanom obliku odnosno kao autorski članci uz slikovne ilustracije Tihomira Ivančana. Zbornik radova konferencije bit će objavljen i dostavljen svim registriranim sudionicima početkom prosinca 2025., dok ga zainteresirani pojedinci mogu naručiti kod organizatora. Također će se producirati i dokumentarni film za koji se nadamo da će biti emitiran i na Hrvatskoj televiziji.
Miško Erak, predsjednik udruge za očuvanje kulturno-povijesne baštine Obličevac, Ploče
Markica Vuica, predsjednik udruge za promociju zaštite prirodne i kuluturne baštine Neretve Baštinik, Metković
