U Župi Uznesenja BDM u Velikom Prologu u utorak 15. kolovoza slavljeno je šest svetih misa a središnju, kojoj je prethodila procesija u kojoj su Gospin kip nosile dvije krizmanice i njihove majke, predslavio je don Tomislav Kutleša, vicerektor Bogoslovije u Zagrebu. U koncelebraciji uz župnika vlč. Dražena Radmana bili su Biokovski dekan fra Josip Repeša, fra Marko Bitanga župnik Staševice i fra Ivan Knezović, na službi u Brazilu. Slavlje su animirali pučki pjevači Župe i dio ženskog zbora. Za orguljama je bio Tomislav Ćendo.
Dok slavimo ovaj veliki blagdan, najsvetiju ženu, Nebesku Kraljicu, koja želi sve ljude privući sebi, slavimo čudesnu snagu Božje ljubavi koja je u Isusu pobijedila smrt, bol, bolest i muke, a u Blaženoj Djevici Mariji učinila da je uzela njezino tijelo i dušu na svršetku njezina zemaljskog života u nebo, kao znak našega spasenja i zalog naše nade – da će Bog učiniti svakom onome, koji preda svoje srce Bogu, pojasnio je vlč. Kutleša.
Kršćani od prvog stoljeća, mučeni i ubijani, ali sva ubojstva i progoni svih careva, i najjačeg carstva na svijetu – rimskoga, samo su činili da raste vjera, da se kršćanski narod širi i pobjeđuje ljubavlju, naglasio je. Molitva svih mučenika, koja datira iz trećeg stoljeća, molitva svih onih koji su prolili krv da bi mi primili vjeru i Božju ljubav u sadašnjem vremenu „Pod tvoju se obranu“, pobjeđivala je priznajući Mariju, Majku živoga Boga i kao takva, trajna je nositeljica svega onoga što nam je Krist donio na zemlju – mir, radost, zdravlje, oslobođenje i sve ono za čim čezne naše srce.
Veliki svetac Padre Pio, koji je trpio od braće svećenika, osude od Crkve, nerazumijevanja po Božjem dopuštenju, svakodnevno trpio direktne i indirektne napade đavla, kaže – da nikad ne bi izdržao muku, križ i zlostavljanje kojim ga je đavao zlostavljao, da nije cijeli život molio sva otajstva Gospine krunice, ne bi imao ljubavi, mira i snage da izdrži, i da po tom križu, svakom čovjeku koji mu priđe u svojoj bijedi, strahu i slabosti, donese radost, mir i ljubav, koju samo Bog može dati, istaknuo je.
Također, Francois Xavier vijetnamski kardinal o kojem je vlč. Kutleša dosta govorio i time ganuo srca mnogih, te ih potaknuo na razmišljanje o svom životu, grijesima, snazi križa i molitve. Umro je na glasu svetosti 2002.g. U utrobi je nosio rak od 6 kg, bio na nekoliko operacija, a svećenici i biskupi – oni koji su radili s njim, kažu – ne samo da je bio radostan, nego tko bi god dolazio u njegovo prisustvo primao bi radost, a na upit ‘kako može biti sretan kad spava samo dva sata dnevno, non stop na infuzijama, lijekovima, u bolovima’, rekao bi: „Isus je činio mnoga čuda na zemlji – ali samo jednim činom otvorio je radost neba da uđe u naša srca, a to je – kad je bio raspet na križu. I ja, kad sam raspet na križu, tada sam najsigurniji da sam s Bogom i Bog sa mnom, što znači – da je ovaj sluga Božji, molitvom Gospi – stavljajući Gospu na prvo mjesto u svom srcu, uključio toliko Boga u svoj život, da mu je Bog dao po Gospi milost da prihvati svoj križ, da se ne ljuti, da se ne pita zašto meni!“
Kada s Bogom, s Gospom prihvatimo križ, kaže sv. Pavao – tada se naš izvanjski čovjek raspada, naša sebičnost, srdžba, gramzljivost, pohlepa, navezanost na ovaj svijet a naš nutarnji čovjek se obnavlja. Bog nam daruje mir i ljubav koju svijet ne može dati. Iz primjera kardinala možemo uzeti: „Kada bi svi svaki dan molili sva otajstva krunice, svaka Božja riječ koju čujemo, bila bi svjetiljka u našem životu i davala bi nam izlaz iz svake situacije u životu. Bila bi nam tolika glad i radost da dođemo na svetu misu a preko svake sv. ispovijedi osjetili bi Boga Isusa Krista, ne kao onoga koji nas sudi, nego kao onoga koji nas ozdravlja. Svakodnevno zahvaljujmo Bogu i Gospi i ona će nam biti uzrok radosti, Kraljica našeg mira i pomoćnica u svim životnim situacijama, poručio je brojnim vjernicima vlč. Kutleša.
Antonija Menalo
