Nadbiskup Martin Vidović, ninski biskup naslovnik, predslavio je središnje misno slavlje u crkvi sv. Stjepana u Opuzenu, kojem je na blagdan Našašća relikvija sv. Stjepana prvomučenika u četvrtak 3. kolovoza, prethodila procesija. U koncelebraciji su uz župnika don Antu Antunovića bili preč. don Stipe Jerković, kanonik sustolnog makarskog kaptola i brojni svećenici.
„Svi će vas zamrziti zbog imena moga, ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen“, riječi su, koje je Isus kazao šaljući dvanaestoricu, da navješćuju dolazak kraljevstva nebeskog. U istoj prigodi Isus podsjeća – da vjernost Njemu, odanost Bogu i privrženost Božjoj riječi, sa sobom nosi nerazumijevanje, prijezir i odbacivanje od strane drugih ljudi, k tomu i progone, čak i od strane najbližih u obitelji… Govoreći tako, Isus upozorava na opasnosti i zamke koje će doći, ali istodobno hrabri, krijepi, učvršćuje u vjeri, potiče na ustrajnost , jer, Isus dobro zna da će biti onih koji neće htjeti prihvatiti istinu o Bogu, koji će odbaciti Boga i Njegovu Riječ istine – evanđelje spasenja svoga“, istaknuo je nadbiskup Vidović.
Govoreći o sv. Stjepanu, pojasnio je kako se sv. Stjepan morao otvoreno suočiti sa onima koji odbacivahu istinu o Bogu i čovjeku, onima koji se opirahu Duhu Svetomu.
„Stjepan, đakon, koji prvi od svih, svoju vjeru vlastitom krvlju posvjedoči i zapečati, višestruk ostavi primjer kršćanskog života i rada u službi Bogu i ljudima, primjer kršćanske revnosti za Božje i ljudsko, primjer posvemašnje odanosti Kristu i ustrajnosti u svjedočanstvu za Krista „do svršetka“, ostavi primjer iskrene i nesebične ljubavi prema Bogu i bližnjemu po posluživanju svetima, primjer kršćanskog odgovora na mržnju – ne vraćanjem zla za zlo, ni uvrede za uvredu, nego molitvom i blagoslovom ostavi primjer kako žive i rade oni koji su u Kristu novi stvor“, pojasnio je nadbiskup Vidović, dodavši, kako sv. Stjepana, ovozemaljske i vremenite vrijednosti, nisu spriječile da radi i da se zalaže za nebeske, a svojim bogoljubljem i čovjekoljubljem na djelu, uvijek istinujući u ljubavi, dohvati obzore neba.
Rođen iz vode i Duha, nije zastao kod stvorenja, i nije se dao omesti stvorenjima, nego se okrenuo prema Stvoritelju, te Njega potražio i našao, da bi s Njime bio u vijeke. Stjepan je primjer služenja Kristu, kako u crkvenoj zajednici, tako i društvu, u raznim oblicima i izrazima društvene stvarnosti. Stjepan je to bio svim naraštajima kršćana, od apostolskih vremena u kojima je živio i ostat će sve do dana kada na završetku vremena Sin čovječji dođe u slavi Oca svoga, s anđelima svojim, te naplati svakomu po djelima njegovim.
„Ni jedan štovatelj svetoga Stjepana, baš kao ni jedan kršćanin, ne može reći da ljubi Boga iznad svega, i bližnjega svoga kao samoga sebe, ako ne ljubi i svoju braću i sestre, one koji su s njime u istoj Crkvi, obitelji, susjedstvu, gradu, istoj zemlji, ako mu Božje zapovijedi nisu životno pravilo, ako mu skrb za opće dobro nije ispred skrbi za vlastite probitke ili ispred probitka točno određenih skupina. Svaki štovatelj svetoga Stjepana, baš kao i svaki iskreni i dosljedni kršćanin, zna, da uvijek i na svakom mjestu mora živjeti i raditi kao kršćanin; zna da smo na ovom svijetu u prolazu, privremeno, na proputovanju; zna da se ne može uzimati nešto za sebe na štetu drugih ili zajednice…Bude li tako činio, moći će s Psalmistom i sa svetim Stjepanom reći – u tvoje ruke Gospodine, predajem duh svoj!“
Dao Gospodin, da svatko od nas, kad Gospodin dođe u slavi, i svi anđeli njegovi s njime, bude od Gospodina mogao čuti: Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo, pripravljeno za vas od postanka svijeta … Neka se ne nađe nitko od nas kome će morati kazati : Odlazite od mene, prokleti!… Što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste!…
Njemu, Spasitelju našemu, Bogu, koji nas spasi, ne po djelima, što ih u pravednosti učinismo, nego po svojem milosrđu, kupelji novog rođenja i obnavljanja po Duhu Svetomu, koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, i koji dade da opravdani Njegovom milošću, budemo baštinici života vječnog, slava, čast i hvala danas i u svu vječnost, zaključio je homiliju nadbiskup Vidović.
Župnik Antunović zahvalio je svima koji su pridonijeli i uzveličali ovo slavlje i pozvao na molitvu za župnu zajednicu i svećenike. Slavljene su još dvije svete mise, jutarnju je predvodio don Nikola Juračić a večernju vlč. Ante Antunović.
Uoči trodnevnice, nakon večernje mise, održan je koncert pod naslovom „Resonet in laudibus“. Skladatelj je Blaženko Juračić, solo sopran – Ida Bilić Katić, solo klavir i klavirska pratnja Zoran Velić, a tijekom trodnevnice, koncert su održali i pučki pivači i zborovi iz Bagalovića, Komina, Vlake i Opuzena.
Antonija Menalo
