Ispred kapele sv. Liberana na Vidonjskim Gomilama u nedjelju 23. srpnja slavljene su tri mise a središnju, predvodio je umirovljeni splitsko – makarski nadbiskup Marin Barišić. Slavlje je počelo ophodom oko kapele a u koncelebraciji su bili župnik don Mladen Margeta, don Marinko Vidović i don Antun Pavlović.
Čini se da nijedan svetac nije tako svečan, radostan, koji nas okuplja sa svih strana kao sveti Liberan, rekao je u uvodu homilije mons. Barišić, pozdravljajući brojne vjernike. Zašto je to tako, ne znam, ali, sve nas povezuje, i otvara granice, pri čemu je pozdravio vjernike iz Hercegovine i župnika Župe Gradac. Mons. Barišić prisjetio se prošlosti, odrastanja i susreta, baš na ovom mjestu, koje je bilo središte okupljanja svih okolnih mjesta. Svatko ima svoju priču, povijest i ima sv. Liberana u srcu, rekao je… „Oni koji su otišli u daleke zemlje, govorili bi – kad dođem doma popet ću se sv. Liberanu, zahvaliti, a oni koji su otišli malo dalje, svoje godišnje odmore usmjere da mogu biti ovdje na blagdan sv. Liberana.“
Govoreći o sv. Liberanu biskupu, naglasio je koliko se štuje od Francuske, Njemačke – u Paderbornu, gdje se slavi najsvečanije – tjedan dana, potom Španjolske, Italije i Hrvatske a napose u dolini Neretve – Desnama, Župi Slivno Ravno, Plini na Zavali, ali najljepše mjesto jest ovdje. S ovog mjesta sv. Liberan bdije, ne samo nad našom župom, nego nad čitavom neretvanskom dolinom, istaknuo je.
Bio je sijač Riječi Božje u poganskoj Europi, sijao i živio Riječ Božju, ona ga je formirala, slavimo ga jer je bio plodno tlo, i ono što je Gospodin danas rekao u prispodobama, to je na svoj način ovaj Sluga Božji shvatio i živio, tako, da je bio radnik na njivi Gospodnjoj, da bi bilo što plodnije.
„Sva sreća da u nama kukolj može postati žito, čovjek se može obratiti, promijeniti, a može i žito u čovjeku – dobar čovjek može postati zao – kukolj! To je ta opasnost promjene, prijelaza, potrebna je strpljivost. Gospodin upozorava sluge, strpljenje budite, Gospodin je strpljiv, blag, milosrdan, ne želi kažnjavati, nego spašavati, zato kad bi i mi naše bližnje htjeli mijenjati nasilno, ne bi bilo pametno, učinili bi goru stvar, potrebno je imati strpljenja, blagosti, znati da u čovjeku ima i dobra, i da to dobro može doista rasti, a da i ono zlo koje je u čovjeku, može postati dobro.
Spomenuo je pri tom rasipnog sina, carinika Mateja, Zakeja, desnog razbojnika, dodavši, kako svatko od nas ima prisutnost i zloće i dobrote. Pitanje je, kako se postavljamo prema sebi i drugima, dajemo li mogućnost da se mogu promijeniti, biti bolji, o nama ovisi. Često puta smo sluge koji idu nasilno, agresivno uništit drugog, vidimo mane drugih, ali svoje ne…
Istaknuo je pri tome i primjer svete Marije Goretti, „koja je svom ubojici na samrti rekla da mu oprašta i da će moliti za njegovo obraćenje“. Osuđen na 30 g. zatvora, u osmoj godini zatvora doživljava viđenje Marije koja kaže – ja molim za tebe, vjerujem u tvoje obraćenje. Kad je izašao iz zatvora, postaje kapucin, brat laik, čitav život želi služiti Bogu, čak je bio na njenom proglašenju svetom. „Nevjerojatno, kako jedan kukolj može postati žito!“
Draga braćo i sestre, dobro koje je u nama, treba vremena, strpljenja, pažnje, ljubavi, poput prispodobe o gorušičinu zrnu: malo je, nevidljivo, rekli bi bez snage, bez budućnosti ali raste do stabla. Što je s dobrom u nama, koliko mu posvećujemo pažnje, vremena, strpljenja u nama i kod drugih, jer, što je njiva – život, brak obitelj, koje i kakvo sjeme sijemo na tu njivu, onako kako sijemo, tako ćemo i žeti… Naglasio je, kako često puta ne znamo kakav je ovaj svijet, imamo pogrešnu sliku o njemu, jer pratimo loše vijesti. Malo tko govori o poštenju, odgovornosti, dobroti, solidarnosti, požrtvovnosti, a taj svijet je daleko prisutniji, jači, dobro je tu, a na žalost mi ga ne vidimo, gazimo i hranimo se kukoljem.
„Gospodin i sv. Liberan, žele nas na ovaj dan malo uozbiljiti na njivi odgovornosti života, naših odnosa, da pokušamo dozvoliti sjemenu dobru da raste u nama. Onaj koji je tako radio – svoj život posvetio pšenici u tom kukolju, i koji je pripremao ljude za ‘žitnicu Očevu’ – za vječnost, može i nama pomoći svojim primjerom i zagovorom, da i mi nastojimo sijati dobro sjeme, unaprijediti dobro. Vjerujem da su i naši stari to već ostvarili, da su ušli u žitnicu Oca nebeskoga kao dobro sjeme a mi smo kontinuitet i sjeme njihove vjere, njihovog poštenja… Neka nam današnji dan dade ohrabrenja da možemo i mi živjeti u perspektivi dobra, da je jače dobro od zla, da zlo je promašeno, i da i sami jednoga dana uđemo u silose, u žitnicu Oca nebeskoga. Sv. Liberane prati nas na tom našem životnom putu, nas i cijeli svijet“, zaključio je homiliju nadbiskup Barišić.
Župnik Margeta na kraju misnog slavlja zahvalio je svima koji su pridonijeli ovom slavlju, napose domaćem biskupu Barišiću i pozvao vjernike da bar netko dođe na treći susret svećenika doline Neretve koji će se uskoro održati u Pločama, kako bi pokazali brigu za duhovna zvanja.
Antonija Menalo
