Večeras je u galeriji GKS-a predstavljena knjiga ‘Rodovi Jakića’ autora Petra Jakića. Knjigu je predstavio prof. Božidar Lovrić, a o knjizi je progovorio i sam autor:
‘Prije tri godine krenuo sam u potragu za korijenima mojega prezimena, odnosno u potragu za podatcima o starijim generacijama Jakića, kako bi mlađim generacija makar malo približio povijest tih rodova u zemlji i u svijetu.
Često se pitamo kako su naši preci živjeli, odakle su doselili, kamo su i zbog čega odlazili , gdje su naši rođaci i prezimenjaci i koliko znamo o njima ?
Istražujući prošlost svoga roda, može se više doznati i o rodovima koji su živjeli na istom području, o načinu života, običajima, poteškoćama, gospodarskim odnosima, vjerskom životu i o školstvu, o uzrocima depopulacije pojedinih prostora, odlascima u druge krajeve u našoj zemlji ili u druge države.
Naravno, svaki pisac osim dobrih želja mora pronaći i istražiti postojeće povijesne izvore, odnosno djela pisaca i znanstvenika iz prethodnih razdoblja, te ih koristiti na primjeren način.
Tako sam i ja koristio pisane izvore pohranjene u državnim arhivima u Zadru i Metkoviću, župne matice, popise iz matičnih ureda, literaturu, mrežne izvore i razgovarao s mnogo ljudi. Rezultat svega toga je knjiga koju večeras predstavljamo, i koja može biti dobra potka za nastavak istraživanja povijesti rodova Jakića i ne samo njih.
Uz rodoslove Jakića s područja današnje općine Pojezerje, dotaknuo sam se i rodova Jakića iz Pruda i Crnića, dijela rodova u Hrvatskoj, zatim u Bosni i Hercegovini, Srbiji, i Crnoj Gori te u Europi i Americi.
Kako je Pojezerje područje na koje su koncem 17.stoljeća pod vodstvom serdara Bebića Jakići i drugi rodovi doseljavali iz Hercegovine, a nakon ratova i mirovnih ugovora između Turskog
Carstva i Mletačke Republike, u prvom dijelu knjige pokušao sam opisati prirodne i društvene osobine toga dijela Neretvanske krajine i sve procese koji su se događali .
Na početku pišem o prirodnim obilježjima Pojezerja, značaju dva krška polja, Jezera i Jezerca, o ulozi fra Ante Gnječa u projektu izgradnje tunela Krotuša radi odvodnje, te o gospodarskim potencijalima toga kraja nekada i danas.
Slijede dokazi o staroj naseljenosti prostora, podaci o kulturnim dobrima u Pojezerju i dosadašnjim arheološkim i drugim istraživanjima, te o Strugama i Stružanima, ratnim sukobima i doseljavanju stanovnika iz Hercegovine na oslobođeni teritorij 30.studenog 1688.godine.
U Neretvi pa i u Pojezerju izvršena je 1704. izmjera zemljišta, pa su naselja i pojedinci dobili određene površine za obradu.
Što se broja stanovnika tiče, 1733. godine u Strugama su živjela 102 stanovnika u 14 kućanstava, a do 1805. broj stanovnika povećan je za 98 osoba. Prva prezimena bila su Družijanić, Jakić, Šimunović, Vladmirović, Senta, Čotić, Andačić, Dominiković… i druga.
Treba reći da je stanovništvo Pojezerja većinom autohtono, a najviše je ljudi doselilo iz Bosne i Hercegovine.
Sva naselja u Pojezerju imala su 1953.godine 1768 stanovnika, a 2021. godine 955 stanovnika. Bez stanovnika su Dubrave.
U knjizi se govori i o knezovima Vladmirovićima čija se obitelj spominje početkom 10.stoljeća, te o Dominikovićima, koji se prvi put u Metkoviću spominju 1781.godine.
U nastavku se govori o ustroju župa, izgradnji crkava i svećenicima, gradnji škola i prosvjetnim prilikama.
Nažalost, teški životni uvjeti nagnali su i stanovnike Pojezerja da traže nove izvore egzistencije u drugim područjima ali i u prekomorskim zemljama. Od 1911. počinje masovnije iseljavanje u Južnu Ameriku i SAD, a šezdesetih godina prošloga stoljeća ljudi su odlazili na privremeni rad u Zapadnu Evropu, preseljavali su u Metković, Ploče i drugdje, radi posla i školovanja djece.
Stanovnici Pojezerja sudjelovali su u svim ratovima koji su vođeni u prošlosti. Upečatljiv je njihov doprinos u rađanju slobodne Hrvatske, u Domovinskom ratu. Za slobodu Hrvatske svoje živote položili su Stipe Buljubašić i Ante Kuran.
Čitatelji u ovoj knjizi mogu saznati više i o borbi s kamenjarom, kako bi se dobile obradive površine, o kulturama koje su ljudi uzgajali, nazivima pribora za rad , alatki i običajima .
KAD JE O JAKIĆIMA RIJEČ STVARI STOJE OVAKO
Na stranici AKTA CROATIKA U SAD-u, stoji da se prezime Jakić prvi put spominje 1701.godine, te da se nekada u Pozloj Gori svaki peti stanovnik prezivao Jakić, a da najviše Jakića u Zagrebu, 210.
Prezime je , kaže se prisutno u 41 državi svijeta, ,te da u svijetu živi 3200 osoba toga prezimena i da se prezime Jakić po brojnosti nalazi na 420 tom mjestu u Republici Hrvatskoj.
Već smo rekli da su Jakići među autohtonim stanovnicima u Strugama, a neki istraživači tvrde da su Jakići jedan od brojnih rodova nastalih od starog i znamenitog plemena Kačića, od davnina nastanjenih na Makarskom primorju.
Ipak, određeni broj doselio je iz Hercegovine koncem 17.stoljeća.
Prvo su živjeli u Strugama, a zatim su preseljavali u Pozlu Goru, na područje zvano Iskisli.
I oni su poput mnogih drugih odlazili u Južnu Ameriku, na privremeni rad u Njemačku, preseljavali su u Metković i odlazili na školovanje . Iskisli danas nisu naseljeni.
Potom u knjizi možete naći šest rodoslova Jakića, a prvo popise rođenih od 1825. do 1859., popis novorođene djece u istom razdoblju, popis rođenih od 1878. do 1946. ,popis umrlih od 1925.do 1946.
U rodoslovima sam obradio podatke i o muškim i o ženskim lozama u nekoliko generacija, tako da se može pratiti obiteljska stabla.
Prema pokazateljima danas u Metkoviću živi oko 90 osoba prezimena Jakić.
Obradio sam rodoslove Jakića iz Crnića i Pruda, a zatim navodim prikupljene podatke o Jakićima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, i drugim zemljama, s posebnim osvrtom na obitelji Jakića u Kanadi.
Na kraju sam dodao i imena sportaša, nogometaša i rukometaša iz Pojezerja i onih koji su porijeklom iz Pojezerja, s posebnim osvrtom na Jakiće.
Na potpori se želim zahvaliti Viktoru Plećašu, Katici Vladimir, Božidaru Lovriću, znanstvenicima Domagoju Vidoviću i Vladi Pavičiću, načelnik-u općine Pojezerje Borislavu Dominikoviću, našim domaćinima djelatnicima Gradskog kulturnog središta Metković, djelatnicima Državnih arhiva u Zadru i Metkoviću i Matičnog ureda Metković, svojoj obitelji i svima koji su svojim informacijama i radom pomogli u pripremi za tiskanje ove knjige’ -kazao je autor Petar Jakić.
MetkovicNET
