Nebeskog zaštitnika sv. Nikolu biskupa, Borovčani tradicionalno slave prvu nedjelju po blagdanu, ovoga puta 11. prosinca. Misnom slavlju koje je predslavio župni vikar Župe sv. Nikole biskupa u Metkoviću don Dino Prkut prethodila je procesija a slavlje uzveličao dio župnog zbora iz Metkovića u čijem je sastavu ova župa. Za klavijaturama je bio Mijo Markota.
U homiliji je don Dino pojasnio kako nam Gospodin za primjer daje mnoge svece, mnoge proroke – one koji imaju dva važna duha – duh spoznanja i duh hrabrosti. Imamo primjer od Izaije pa sve do sv. Nikole, one koji su naviještali da je Gospodin jedini Bog, da u njemu čovjek može naći snagu i sve ono što mu je potrebno, pa makar bio slijep, da može progledati, hrom, da može prohodati. Prisjetimo se, dodao je, trenutka kada je Gospodin djelovao u našem životu, ako ne svom, onda na drugima. Koliko obraćenih, koliko onih – ne fizički slijepih i hromih, koliko onih koji nisu mogli pristupiti Gospodinu, a danas – pristupaju kroz primjerice sakramente ispovijedi; koliko je onih koji su odbacivali Boga, koliko primjera svećenika koji su se obratili a do tada bili daleko od Crkve. Kad su vidjeli što je Bog, što je njegova ljubav, kad su ga osjetili, iskusili, počeli su hoditi njegovim stazama, ne na temelju riječi, nego na temelju djela koja su se dogodila u njihovom životu, te naglasio kako vjeruje da svi imamo vlastite primjere u životu kad je Gospodin otklonio našu sljepoću, nijemost i dao nam one riječi potrebne da nekoga utješimo ili opomenemo, da ga izvedemo na pravi put. Zapravo, svi imamo iskustvo koje je imao sv. Nikola, Izaija prorok, Ivan Krstitelj, iskustvo da smo prorokovali, da smo bili oni koji smo preteče Gospodinu, naglasio je.
Današnje evanđelje govori nam upravo u potrebi da spoznajemo, da iskusimo Gospodina u našem životu, ne poslije, nego posebno sad u došašću, u takvim trenucima da dobijemo na dar duha hrabrosti, da se ne bojimo govoriti o Bogu, da ne budemo mekušci što stoje sa strane, i trske koje se ljuljaju… „Ja se držim Gospodina, ja se držim onoga što mi on nalaže, što mi savjetuje – to je potreba došašća, to je potreba iščekivanja, potreba pripreme. Na žalost u današnjem svijetu mnogo kršćana ne osjećaju duh došašća. Lako je iskusit duh Božića – tu je radost – ali ako se ona dobro ne stavi u temelj moga srca, moje pripreme za Božji dolazak, nakon dva dana nemamo Duh Božića. Zato, sada utemelji se, istinito pogledaj Bogu u oči, pogledaj u svoja djela, budi svjestan da Bog je s tobom u tim trenucima, posvijesti Božje djelovanje, posvijesti kao svaki prorok, ako je to problem držimo se onog što nam kaže Sveto Pismo, sveti oci, apostoli; imamo primjer u svetim ljudima, u svetom pismu, pročitajmo ga, imamo primjer u svojim kućama, obiteljima, zajednicama, prohodaj do tog čovjeka, popričaj sa njim, savjetuj se sa njim. Želim doista da svi u ovom došašću osjetimo riječi Gospodnje koje daje po svojim prorocima, da osjetimo riječi koje mi dajemo drugima kao današnji Kristovi proroci, da doista Krist može doći, da se Krist može roditi i da Krist može na kraju živjeti u mom i tvom životu, zaključio je homiliju vlč. Dino.
Antonija Menalo
