U crkvi sv. Franje na Kladi u Metkoviću, koja je izgrađena prije 40. g., fra Josip Repeša Biokovski dekan i župnik Župe Vrgorac, predslavio je misno slavlje 1. listopada, prvog dana trodnevne duhovne priprave za proslavu nebeskog zaštitnika i suzaštitnika Župe sv. Ilije proroka.
Od početka gradnje crkve sv. Franje, svakom svećeniku ova crkva bila je na srcu, i koliko se god trudio, uvijek je ostalo posla i za onoga drugoga. Novi župnik u vašoj sredini fra Denis Šimunović, sigurno, promatrajući ovaj sveti prostor, primjećuje mnoštvo izazova u kojima se ovo može učiniti boljim, ali ono što mi je bilo posebno drago primijetiti, ove godine će dobiti i zastavu sv. Franje koju će drugog dana trodnevnice blagosloviti novi župnik fra Denis Šimunović, rekao je dekan Repeša.
„Uz dužno poštovanje prema crkvi sv. Ilije u kojoj sam kao dijete trčao i učio hodati, uvijek sam nekako osjećao, i danas osjećam, veće strahopoštovanje prema crkvi sav. Franje, ovom mjestu, gdje sam kao dječak radio sa ocem u polju, jer, biti u crkvi koju si promatrao kao dijete, koja se gradi i razvija, zbilja je jedna poveznica i za moje duhovno zvanje, istaknuo je.“
Naglasio je, kako narod koji gradi i obnavlja crkve, gradi i svoj Duh i ono što ga posebno veseli je što je ova crkva gdje je često služio svetu misu nedjeljom, nije manje bilo svijeta nego večeras, pri čemu se prisjetio kako je, radeći u Njemačkoj 10 g., primjetio mnoge poluprazne crkve, ili srušene ili prenamijenjene, za nešto što nije povezivo s kršćanstvom, jer kako su rekli – nisu perspektivne.
„U crkvi u kojoj smo slavili misu, ta crkva kad je slavila 50g. od izgradnje, svečano je bilo, pripremao se program, došao je čak i biskup, a onda na kraju, kad su bile župne obavijesti, rekli su – i ova crkva je neperspektivna pa su je pregradili; u donjem dijelu napravili vrtić a gornji dio u razini kora, kraću i užu crkvu. Nakon nekog vremena srušili su i tu crkvu i prenamijenili za nešto drugo. Kod nas još uvijek treba crkvi, a na nekim mjestima se crkva ruši, i to je nešto pred čime se trebamo zamisliti. Dokle god u crkvu netko ulazi, s potrebom živjeti i raditi, taj je kao mudra djevica koja čeka zaručnika sa upaljenom svijećom“, naglasio je te dodao – kako oni, koji ne odu na misu, a odu na čak i pozitivno mjesto, to su poluprazne svjetiljke, koje se u određenom trenutku gase i nestaju…
Brate i sestro, dokle god budemo imali na srcu Crkvu, kako god ona izgledala, onda je Crkva u meni, i ja, poput Franje, promatram svijet božanskim očima…, poput mnogih drugih svetaca. Dodao je kako se o svećenicima govori i pozitivno i negativno, i mogu biti u opravu, ali svećenike treba čuvati.
„Neka naše svjetiljke budu zbilja pune ulja, čuvajte novog župnika, čuvajte njegovo srce, čuvajte njegov polet, čuvajte trenutak – da i on živi u normalnoj župnoj kući, koja je u cijeloj provinciji i biskupiji najzapuštenija, tada će sigurno i sve kuće i sve Crkve u našoj župi biti staloženije i bolje…Iznad svega, kakav god bio svećenik razgovarajte s njime, molite za njega, čuvajte njegovu dušu i njegovu svetost,“ zaključio je homiliju vlč. Josip.
Nakon misnog slavlja održan je koncert „Život Bogu ispjevan“ u spomen na Matišu Rajčića, na kojem je pjevao župni zbor Bagalovića pod ravnanjem prof. Marije ( Maje Jerković) i zbor župe sv. Ilije pod ravnanjem s. Mile Deak. Koncert je vodila Roman Gabrić. Vlč. Šimunović, zahvalio je na kraju koncerta dragom Bogu, te svima koji su pridonijeli, da ovim slavljem i kroz duhovnu glazbu uzdignu još više svoj Duh Bogu, što je bio i cilj ovog koncerta.
Antonija Menalo
